- Mario Žuvela
- Pixabay
Kad netko kaže „umoran sam“ znam jednu stvar. Ta je osoba prošla mnogo povreda i udaraca. Razočarenja i poniženja. I nije ostala ista. Naučila je iz prve ruke što je to ljudska zloba i kako je to kada trebaš nečiju ruku, a nemaš je. Kad netko kaže „umoran sam“ znam da je iza te rečenice jedna osoba koja želi više biti voljena, prihvaćena, cijenjena. Netko tko je dugo suze brisao i tko samo želi čuti da nekome nešto znači.
Kad netko kaže „umoran sam“ znam da se iza toga nalazi osoba koja je dugo radila na tome da ugodi drugima, a izbjegavala ono što nju čini sretnom. I sada je ostala bez snage. Bila je to osoba koja je dugo bila bez riječi podrške, dodira nježnosti, geste ljubavi. I sada joj je dosta života koji nije bio život. Željela bi samo osjetiti nečiju blizinu, lijepu riječ, stisak ruke. I samo to malo da ponovno bude odmorna. Iscijeljena. Nova.
Postoji jedan jednostavan lijek za sve tegobe. Malo mora. Neba. Pogled u daljinu. Ostaviti prošlost prošlosti. I biti tu u trenutku. Život ne traži od tebe puno stvari. Tek da slušaš vlastitu dušu. I daš joj ono što joj prija. Ne trebaš danas ništa napraviti da bi tvoja vrijednost rasla. Dovoljno je da dišeš. Osjećaš. Voliš. Sanjaš. I znaš da je tvoj život u tvojim rukama. Jer ga nisi prepustio slučaju. I okolnostima.
Obećaj sebi da se nećeš premišljati na svaku poteškoću. I žaliti da ti je teško. A bit će ih. Uvijek ih bude. I ostani malo sam. I vidjet ćeš kako se sreća uvijek smjesti negdje oko malih stvari. I dobrih ljudi. Razmazi svoj život ljepotom izlaska i zalaska sunca. Šetnjama po prirodi. I nemoj puno misliti što će biti sutra. Život ne daje nikakve garancije. Tek prilike da današnji dan učiniš i doživiš nešto lijepo. Na tebi je što će to biti.
