Isto tako je i s prihvaćanjem uloge žrtve. Bez obzira na sve ono što nam se dogodilo u životu, mi svaki dan biramo kako ćemo na te događaje reagirati. Nažalost stalno svjedočimo koliko je to začarani krug i kako se samo prenosi i širi dalje.

Naravno da je to izuzetno bolan i težak proces i da je puno lakše tražiti izlaz u ovisnostima i nanošenju boli sebi i drugima te živjeti u boli i samosažaljenju. Budimo realni, svi smo se mi kroz djetinjstvo, odrastanje te obiteljske i partnerske odnose negdje “oštetili”.

Ali to nam ne daje za pravo da budemo loše i pokvarene osobe. Sjetimo se priče o dva brata blizanca kojima je otac bio alkoholičar i maltretirao ih. Jedan blizanac se ostvario privatno i poslovno u životu, a drugi je postao kao otac. Oboje su imali istu startnu poziciju, ali i pravo izbora. Jedan je izabrao rad na sebi, a drugi je izabrao isprike.

Svatko od nas mora preuzeti odgovornost za svoje postupke i ne tražiti opravdanja i isprike za svoj život. Da, život često nije idealan. I zna biti brutalan i bolan. Netko od nas ima lakšu startnu poziciju, a netko težu.

Ali na nama je da tu bol i te lekcije iskoristimo kako bismo postali jači i bolji ljudi i da damo sve od sebe da, ako ništa drugo, barem sami osobno ne širimo dalje zlo i nepravdu.

Danas nam više nego ikada fali dobrih ljudi. Zato, umjesto da radimo drugima nažao, jer tako olakšavamo svoje stanje, zakrpajmo si rane i pomognimo drugima da učine to isto.

Svaki dan imamo izbor. Birajmo da budemo bolji ljudi. Svaki dan!