U tom jednom danu može se odviti cijeli jedan život, ako zapnemo u kolotečinu jednakih dana, ali i u kojem sve može biti uvijek novo, drugačije i bolje ako mi tako odlučimo.

Mrzovoljni televizijski meteorolog Phil Connors kojega glumi izvrstan Bill Murray vidno je nezadovoljan svojim životom. Ponaša se kao egoistični, sarkastični, narcisoidni i pomalo mizantropski nastrojen čovjek koji kao da jedva čeka odraditi taj posao i ostati sam bez ikoga u svojoj blizini.

Što mu se događa? Iznenada ostaje zaglavljen u vremenu upravo na Dan Svizaca o kojem izvještava iz Punxsutawneyja (Pennsylvania). Phil ostaje zaglavljen u vremenskog petlji te biva primoran iz dana u dan izvještavati o Danu Svizaca i proživljavati jedan te isti dan susrećući jedne te iste ljude sve dok ne nauči da je jedini način da izađe iz te vremenske zamke – da nauči ponešto o sebi i drugima i postane boljim čovjekom što se na kraju i dogodi.

No, njegov spoznajni put teče vrlo postepeno. Do njegova osvješćivanja ne dolazi odmah. Naime, Phil najprije reagira impulzivno i prelazi na mračnu stranu postojanja. Shvativši da nema nikakvih posljedica za svoje postupke, Phil lukavo počinje testirati taj dan u kojem je zapeo prepuštajući se hedonističkom stilu života, prejedanju, vezama za jednu noć, pljačkama i drugim opasnim aktivnostima, bez ikakve bojazni od policije i zakona općenito, istodobno koristeći svoje sve veće znanje o svakodnevnim događajima i svim stanovnicima tog malog gradića kojeg je isprva podcjenjivao, kako bi  i ljudima i okolnostima manipulirao u svoju korist. Phil ide tako daleko da čak pokuša i samoubojstvo kako bi se sljedećeg jutra ponovno probudio uz istu pjesmu na radiju u šest sati ujutro, ‘I Got You, Babe’ (Sonny & Cher) i bio očajan, jer izlaza iz tog ‘beskrajnog dana’ kao da nema. Čini se kao da će se taj dan pretvoriti u cijeli jedan život.

Na kraju se Phil usredotočio na zavođenje svoje nove producentice Rite Hanson (glumi ju izvrsna Andy MacDowell), koristeći vremensku petlju kako bi saznao što više o njoj, njezinim afinitetima i interesima i njezinu životu općenito i manipulirao njome. No, bez obzira koje korake poduzeo, Rita uporno odbija njegovo udvaranje, osobito kad joj Phil kaže da je voli; Rita čuvši to ostaje začuđena i tvrdi da je on niti ne poznaje, što njega čini očajnim, jer je u međuvremenu razvio iskrene osjećaje prema njoj.

Ljubav čini čuda. U jednom čovjeku koji je uporno nijekao svoju ljudskost i osjećajnost – pojavljuju se osjećaji. I, upravo su ti njegovi osjećaji koje gaji prema Riti glavni motiv za radikalne promjene u njegovu karakteru, za preispitivanje sebe i svojih odnosa s ljudima koje se nikada do tada nije niti najmanje trudio bolje upoznati i uistinu razumjeti. Dolazi do velikog preokreta u njegovu ponašanju. Phil je isprva zamišljen i posvećen introspekciji te se u skladu sa svojim unutarnjim glasom počinje postepeno mijenjati.

Jedan čovjek koji se do jučer ponašao kao netko potpuno bezosjećajan postaje suosjećajan i pun razumijevanja za druge ljude. Počinje pristojnije pozdravljati ljude koje susreće. Ne bježi više od ljudi koje susreće, već se sa svakim pristojno zaustavi koju minuti kako bi s tim čovjekom razmijenio par ljudskih rečenica uz blagi osmijeh koji odjednom sja na njegovu licu. Izraz njegova lica postaje drugačiji. Pretvara se u potpuno drugačijeg, boljeg čovjeka. Počinje istinski slušati ljudske priče. Sklapa nova prijateljstva. Stječe nova znanja. Uči svirati klavir i izrađivati skulpture od leda, cijeneći vrijednosti kao što su kultura i umjetnost, za koje do jučer nije mario.

Njegova transformacija iz mrzovoljnog, nepristupačnog, sociopatski nastrojenog, šutljivog i sarkastičnog mizantropa u dobrodušnog, blagoglagoljivog, susretljivog, šarmantnog, elokventnog, druželjubivog, pristupačnog i zabavnog čovjeka koji bi učinio sve za druge ljude odvija se pred našim očima tijekom ovog nesvakidašnjeg filma koji na jedan poseban i vrlo suptilan način uz pravu mjeru humora govori o svima nama.

Možda je istina da ne možemo promijeniti svijet, ali zato možemo promijeniti sebe, a mijenjajući sebe, automatski mijenjamo i svijet, jer dok se mi mijenjamo, mijenja se jedan dio svijeta, a to smo mi sami. Gledajući na taj način – svijet mijenjamo onda kada mijenjamo sebe i svoj pogled na svijet. I u svakom je trenu svijet upravo onakav kakvim ga mi doživljavamo. Ako vidimo svijet kao neprijateljsko okruženje kakvim ga Phil vidi na početku filma dok putuje s producenticom Ritom i snimateljem Larryjem prema Punxsutawneyju – tada će on i biti takav.

No, ukoliko počnemo vidjeti sve ono dobro u ljudima oko nas i svijetu u kojem živimo – tada će i svijet biti lijep – jer smo odlučili živjeti naše dane uvijek iznova, čineći ih novima i različitima i okrećući svoj pogled, svoj um i svoje srce prema svemu dobrom i obogaćujući putem života naša životna iskustva novim, dragim ljudima. Sve uvijek može biti drugačije i bolje ako mi tako odlučimo, a ovaj film na tako divan način govori o tome. I zato ga smatram klasikom i filmom kojega bi svaki čovjek trebao pogledati.

Svakodnevno izlazi hrpa novih filmova i serija. Toliko se toga snima da čovjek to više ne može ni pratiti. S velikim sam zadovoljstvom otkazala Netflix. Nije mi potreban. Imam u glavi neke sadržaje za koje znam da me nikada neće razočarati. Naprosto smo zatrpani raznim sadržajima kojih ima previše. I što se događa kada smo pretrpani medijskim sadržajima? Čovjek ne stigne ni odlučiti kojim se sadržajima posvetiti u trenucima opuštanja. Samo pretraživanje istih i istraživanje o istima oduzima nam dragocjeno vrijeme, a to ne želimo.

Ponekad se oslanjamo na preporuke prijatelja s kojima dijelimo sličan ukus pa to ispadne dobro. Sve u svemu, nakon nekoliko razočarenja novim filmskim sadržajima koji nemaju neku posebnu kvalitetu, niti poruku, u posljednje se vrijeme u trenucima opuštanja upravo iz tih razloga vraćam nekim starijim filmovima koji su mi ostali u lijepom sjećanju. Nemam vremena za donošenje odluka o tome što pogledati u trenucima opuštanja, a s filmovima kao što je ‘Beskrajan dan’ znam da neću pogriješiti i da će me uvijek iznova oduševiti, nasmijati, opustiti i podsjetiti me da nikako ne smijem upasti u kolotečinu jednog te istog dana i da je svaki novi dan jedan predivan poklon života kojemu se želim radovati.

Pomalo je paradoksalno da se vraćajući se jednom te istom filmu zapravo prepuštam jednom te istom sadržaju, radije nego da pogledam nešto novo. To činim svjesno i namjerno. Ali tom se sadržaju predajem uvijek na neki nov način i on je za mene uvijek nov. I Phil u svakom novom Danu Svizaca otkriva nešto novo i o sebi i o ljudima koji ga okružuju. Svi mi učimo ponešto o sebi i drugima cijeloga života. To je škola koja nikada ne prestaje. I u tome i jest njezina čar. I ‘Malog princa’ Antoinea de Sainta – Exuperyja možeš čitati iznova i iznova i uvijek ćeš u toj knjizi pročitati nešto novo, jer si ti nov svaki put dok čitaš tu predivnu knjigu punu životnih mudrosti. Uvijek ću glasati za sadržaj s kojim znam na čemu sam.

I svijet je naizgled uvijek isti, a svaki je dan potpuno nov, kao i mi u njemu. Živimo u beskrajnom buđenju i otkrivanju. Živimo u beskrajnoj školi života. Ponekad imamo osjećaj kao da smo zarobljeni u nekoj situaciji i kao da izlaza nema. No, sloboda je nadomak ruke. Sloboda je naš smiješak pri susretu sa susjedom. Sloboda je biti nekome prijatelj ne samo kada cvjetaju ruže, već i onda kada je to nekome najpotrebnije. Sloboda je reći nekome koga voliš da ga voliš. Sloboda je shvatiti da vrijeme istječe i da smo rođeni kako bismo bili ljudi. Tisuću je ključeva koji otključavaju našu ljudskost koja počiva u svima nama. Potražimo ih i bit ćemo sretni svaki put kada ih pronađemo. Svaki ćemo dan živjeti uz novu pjesmu i sve izraženije osmijehe na našim licima.

Dragi naši prijatelji,

Bili bismo vam neizmjerno zahvalni da vašim skromnim donacijama podržite naš rad kao alternativnog i potpuno neovisnog medija iza kojega ne stoje nikakve organizacije, već samo čisti entuzijazam. Svaka vaša donacija je više nego dobrodošla.