Kome trebaju razarajući ratovi? Zna se kome. Proizvođačima oružja, ratnim profiterima, financijskim magnatima, moćnicima koji upravljaju svijetom na račun naroda koji se u njihovoj režiji naivno sukobljava.
Lako je naći povod za neki sukob i okrenuti ljude jedne protiv drugih. To moćnici osmisle za tili čas. Rekviziti za osmišljavanje sukoba su im teritorij, tradicija, selektivno i tendenciozno izabrani dijelovi povijesti, nacionalna ili vjerska pripadnost, boja kože, razne međusobno suprotstavljene ideologije, ekonomske krize, društvene razlike i tako bliže i tako dalje… i onda, čim sukob počne, a okidač za to može biti bilo što od gore spomenutog, kreće prodaja najsuvremenije oružane tehnologije.
Ne mari se tada za ljudske živote, već se gleda isključivo na profit. Jezivo je i pomisliti na to, ali nažalost je tako. Kreatori kaosa nemaju nimalo empatije ni žaljenja za civilnim žrtvama, za stradalim ljudima, za nevinim ljudima koji pogibaju dok oni na njihovim pogibijima zarađuju. Zato, govoreći o empatiji od strane onih koji generiraju ratove s ogorčenjem i kažem – naprotiv. Stravično je pomisliti na to, ali nečija smrt je njihov biznis.
Hladnokrvni su to ljudi koji se hrane prolivenom krvlju nevinih ljudi. Njihove su tvornice – tvornice smrti. Što su drugo tvornice za proizvodnju oružja doli tvornice za proizvodnju novih smrti? U toj industriji smrti mi, mali obični ljudi možemo biti samo žrtve. To je naša realna pozicija. Znajući to – upitajmo se – koliko nam se isplati sukobljavati bilo s kim oko bilo čega? Mali ratovi vode velikim ratovima. Ne ratujmo ni s kim. Odbijmo svaki poziv u neki sukob. To je negativna energija koja vodi ka uništenju svijeta. Ne sudjelujemo u tome. Budimo graditelji mira. Pružimo jedni drugima mir.
Otvorimo oči na vrijeme i prestanimo se sukobljavati jedni s drugima na svim razinima. Jer mikro razina odražava makro razinu međuljudskih odnosa. Društvo začas eksplodira ako stalno kuha. Smirimo se i prestanimo dolijevati ulje na vatru bilo kakvih, pa i najmanjih sukoba, jer nas ti sukobi pretvaraju u ratnike, a to zasigurno ne želimo biti. Zar nam nije bilo dosta prolivene krvi diljem svijeta? Zar nismo naučili neke lekcije iz povijesti? Nadam se da jesmo.
Recimo stoga NE prepirkama na osobnim razinama, recimo NE svim mogućim sukobima, recimo NE svim besmislenim i bezumnim ratovima i stravičnim razaranjima svijeta kakvog poznajemo. Recimo NE tvorcima apokaliptičnog kaosa. Moćnici samo žele profitirati razmećući se suvremenom oružanom tehnologijom. Samo čekaju neki novi sukob kako bi pokazali koliko je daleko otišla tzv. ratna tehnologija. Užas jedan.
Mediji su, usput budi rečeno, izvijestili da će se vrijednost svjetskog tržišta streljačkim oružjem povećati s 8,6 milijardi dolara u 2020. godini na 9,6 milijardi dolara do 2025. godine. A, potražnja za oružjem ne jenjava. Naprotiv, ona raste, jer oružje kupuju gotovo svi: vojska, policija, građani…
Proizvođače oružja izgleda ne može pogoditi niti jedna kriza. Nije ih tako pogodila niti korona kriza. Za vrijeme korona krize dogodilo se preslagivanje na toj sceni čiji je cilj učiniti prohodnijima dobavne lance i primijeniti nove, najsuvremenije tehnologije. Svi nažalost jako dobro znamo koliko je ta industrija oduvijek težila inovativnosti i osuvremenjivanju, tako da uopće ne sumnjamo da je danas osuvremenjena do savršenstva.
Ratovi su najveća sramota svijeta i najveća mrlja na povijesnoj karti ljudskog roda i civilizacijskog napretka (čitaj: nazatka). S jedne strane se govori o nekakvom napretku u civilizacijskom smislu, a iz priloženog vidimo da civilizacija ide ubrzanim korakom unatrag prema krajnjem primitivizmu, brutalnosti i barbarizmu. Što svi mi imamo od napretka tehnologije naoružanja i sve moguće, zamislive i nezamislive, gotovo svemirske ratne opreme koja, ako se nađe u krivim rukama može uništiti ovaj svijet i sve nas. Ne možemo bezrezervno vjerovati nikome, a najmanje onim ljudima koji pod svaku cijenu žele upravljati ovim svijetom, tim bolesnim umovima koji ne mare za ljudske živote, nego imaju mokre snove pri pomisli na osuvremenjivanje oružja.
Ne želim niti čuti za nekakav napredak ratne tehnologije. Grozim se pri samoj pomisli na napredak ratne tehnologije, jer to samo znači da će ratova uvijek biti, da će industrija smrti ići dalje, jer ta se silna tehnologija nekome i negdje mora prodati. Sve više se bojim ovog svijeta i iskompleksiranih moralnih patuljaka koji upravljaju njime.
