- Elia Pekica Pagon
- Željko Koprolčec (autorica), Pixabay (pozadina)
Svatko od nas ima neki svoj put, namijenjen samo njoj ili njemu. Nema ama baš nikakve potrebe za usporedbom ili natjecanjem s drugim ljudima.
Natjecanje i uspoređivanje s drugim ljudima neviđeno je gubljenje vremena, jer svatko od nas ima svoj život i nema tu mjesta usporedbama. Svatko se može uspoređivati i natjecati jedino sa samim sobom u raznim fazama života.
Kada mirno slijedimo svoj put, osluškujući svoje srce i svoju dušu, sve ono što nam ne treba na tom putu, samo će od sebe nestati s njega, a sve ono što nam treba, samo će se od sebe na tom putu pojaviti. Na našem će putu ostati svatko tko treba ostati, baš kao što će s njega nestati svi oni ljudi koji svojim energijama ne pripadaju našem životnom putu.
Nikada ne skrećimo sa svog puta, koliko god se netko trudio da skrenemo s njega. Znajmo ostati na svom putu. Imajmo uz sebe ljude koji nas podržavaju i motiviraju, ljude s kojima duhovno rastemo i udaljimo se od svakoga tko nas energetski iscrpljuje i na bilo koji način demotivira.
Ne pričajmo nikome o svojim snovima i planovima. Čuvajmo svoj mali, a tako vrijedan svijet. Ne dopuštajmo svakome da se bavi nama i našom privatnošću. Čuvajmo svoj unutarnji mir. Naš mir naše je zdravlje.
Poželimo svakome svako dobro i sreću! Pošaljimo pozitivne poruke svijetu! Poklonimo svakome pravo na njegov ili njezin mir. Učinimo ovaj svijet boljim na bilo koji način. Pomognimo drugim ljudima kada god smo u mogućnosti. Osjećaj da si nekome pomogao ispunjava čovjeka srećom na jedan vrlo poseban način.
Istinom rastjerujemo laž. Ljubavlju poražavamo mržnju. Dobrotom pomažemo zlu da što prije nestane iz našega života. Mirom pobjeđujemo sve nemire. Svjetlošću pobjeđujemo tamu. Ignoriranjem svega onog što je prenaglašeno dajemo svoj doprinos stišavanju buke svijeta.
Brinimo o riznici naših sjećanja. Ispunimo svoju memoriju lijepim slikama, mirisima, teksturama i zvukovima, ugodnim i pozitivnim energijama, lijepim trenucima. Maštajmo, sanjajmo, živimo svoje snove. Zaslužujemo osmijeh!
Ljubaznošću i uljudnošću pomažemo neljubaznima i neuljudnima da i oni pronađu svoj put. Pažljivo koračajmo i znajmo prepoznati putokaze za dalje na našem putu, kako ne bismo krenuli stranputicom. Dante nam je lijepo rekao da “kada noga skrene s pravog puta, što brže hoda, to brže zaluta.”
Jedini pravi put je onaj čiji putokaz je naše srce. Slijedimo ga i ne obazirimo se na prepreke. Njih je oduvijek bilo i bit će ih. Ali one se uvijek mogu nekako preskočiti ili zaobići. One neka nas potiču na kreativnost i pronalaženje rješenja. Ne ljutimo se stoga na prepreke i ne ljutimo se zbog toga što nam se u školi života neke situacije ponavljaju.
Nikada ne težimo osveti nekome tko nam čini zlo. Naprotiv. Ostavimo neka to zlo otputuje natrag u smjeru pošiljatelja. Kada pošiljka stigne na krivu adresu, vraća se pošiljatelju. Sve se energije uvijek vraćaju pošiljatelju. Budimo pošiljatelji dobrih energija svima oko nas.
Ništa nije tu bez razloga. Nitko nije tu bez razloga. Svaki život ima neki svoj smisao. Sve je tu i svi smo tu s nekim razlogom.
Znam. Svima nam je teško kada se neke životne lekcije ponavljaju. Tada se ljutimo i u sebi pitamo – zar opet? No, sve su te lekcije ponovno tu kako bismo ih utvrdili. Prestat će se ponavljati onda kada ih u potpunosti svladamo.
Znajmo pobijediti sebe. Pobijediti druge je lako. Najteže je svladati sebe. Svaka životna lekcija je tu kako bi nas nečemu naučila. Svladavajmo s uspjehom sve životne ispite kako nam se lekcije ne bi ponavljale i kako ne bismo doživljavali situacije kroz koje smo već prošli. Ispit je položen kada u nekoj izazovnoj situaciji reagiramo na pravi način.
Zamki će uvijek biti na našem putu. Baš uvijek… Neka nas sve te prepreke i zamke inspiriraju i motiviraju da budemo još bolji i jači. Izbjegavajmo ljude sukoba koji su uvijek dio nekog problema. Uživajmo u društvu ljudi koji su miroljubivi, susretljivi i koji su dio rješenja, jer rješenje svakog problema uvijek postoji. Kako je lijepo to znati.
Kako je lijepo znati da je bolji svijet moguć i da svugdje oko nas ima toliko toga na čemu možemo biti zahvalni ovom Nebu iznad nas. Na ovome svijetu živi toliko dragih i dobrih ljudi koje kada sretnemo moramo čuvati kao kap vode na dlanu. Život je kratak. Vrijeme leti sve brže i brže. Kazaljke se vrte u krug, ne ostavljajući nam mogućnost da ih zaustavimo.
Ne pitajmo se zašto, jer to je još jedna životna lekcija – da više nikada ne poklanjajmo dragocjene minute našega života ljudima i situacijama koje nisu vrijedne ni sekunde našeg vremena, već onim ljudima koji su doista vrijedni našeg vremena i u čijem se društvu osjećamo kao da letimo nebeskim prostranstvima.
Zašto bismo se valjali po blatu s ljudima ispunjenima negativnom energijom, kada s ljudima koji nas svojom toplinom, iskrenošću i blagošću iscjeljuju možemo doživjeti pravu životnu radost? Budimo ta radost jedni drugima. Upućeni smo jedni na druge. Niti jedan čovjek nije stvoren da živi sam na pustom otoku. Mark Twain je lijepo rekao da je sreća najbolja kada se dijeli s drugima, odnosno kako istinsku životnu radost možemo osjetiti jedino u zajedništvu s drugim ljudima (naravno, s onim pravim ljudima koje ćemo rado zadržati na našem životnom putu, op.a.).
Poklonimo i drugima i sebi pravo na sreću i život će u trenu postati lijep! Mi biramo svoje putove. Mi biramo svoje trenutke. Mi biramo svoje društvo. Stalno donosimo neke nove odluke. To su naši izbori. Biramo svakog trenutka. Biramo kako ćemo se osjećati, o čemu ćemo razmišljati, što ćemo reći ili učiniti, kome ćemo se javiti. Nastavimo ići za svjetlošću kojom nam naša srca osvjetljavaju put. Srce najbolje zna kojim putem trebamo ići.
