- Džon J. Alta
- Pixabay
Što je genij? Kao prvo to nije odraz IQ-a. Dakle, IQ nije mjerilo genijalnosti. Visok IQ sam po sebi ništa ne znači – to je tek spekulacija o tome kako ti primjećuješ, a onda slažeš i definiraš određena svojstva prema određenim kriterijima. Dakle, sve je to šablona. I to zatvorena. Ona se kakti odnosi na mnogo stvari, a u biti „preispituje“ samo jednu domenu funkcioniranja mozga.
Što je dakle genij? Genij je kao prvo: duh. Dok se to ne utvrdi, nema napretka. Genij sadrži i uključuje – stvaranje. Bez stvaranja nema genija. A što je stvaranje. Stvaranje je isto dimenzija duha. Prema tome, isključujemo sve što se oslanja na puki ratio. Ratio nije duh. Ratio je tek analiza, a genij se pojavljuje apriori. Dakle, genij: apriori – ima uvid u određenu stvar, temu ili pojam.
On, naravno, sjedinjuje iskustva, ali kroz to plasira nešto novo. Obrađivanje materije, na visokom nivou: što je recimo – sva znanost – nikako ne može podrazumijevati genijalnost. Kao ni kvizovi, enigmatika itd. Čak ni šah nije mjera za genijalnost. A osobito nekakav nogometaš (šutatelj lopte) – nije genij. Stoga, što je odraz genija? Odraz genija je tumačenje stvari na nov i unikatan način, a da opet pokriva suštinu stvari.
Dakle, genijalnost je usmjerenost na suštinu. Genij je metafizička spekulacija o bitku stvari. Genij je nadahnuće. Bez nadahnutosti, nema genijalnosti. Dakle, sve što spada u kreativnost, a da ima veze s ulaženjem u refleksiju o fenomenu i karakteru Apsoluta, što se tiče: definiranja – univerzalnih obrazaca, a da oni nisu do tada viđeni, i da su izvorno nastali iz duha, u momentu „brisanja“ svih tumačenja i postavki koje recimo: određuju narav stvari, a pritom se pozivaju na odrednice o raspravljanju – jer svaki takav moment uzimanja elemenata za konstrukciju ideje – postaje suvišan; a i je samo ukidanje genija.
Dakle, genij je čisti izvor, netaknut, blještav i sjajan! On je moguć samo u dimenziji duha, i to onog duha koji se bavi ulaženjem u bit stvari, sve ostalo je koještarija, puka maštovitost, „darovitost“, talent itd. – što, naravno omogućava određeno umijeće, ali to se ne smije pripisati geniju, jer se tako zloupotrebljava definicija onog koji zaista nešto konkretno poduzima, naspram onog koji je samo izučio određeno umijeće.
Geniju ne treba umijeće, niti nauka. On proizlazi iz direktne povezanosti s tvorbom novih ideja, simbola i apstrakcije; a sve ostalo što nije u srži – nešto neobjašnjivo, ne može imati status genijalnosti. Stoga, treba reći kako genij nikako nije nešto u što se razumije mediokritet, već nešto što dirne tek drugog genija, a samo njemu je i namijenjeno. Ostale stvari su zabava, plasman i opijumi za stado.
„Svatko je genijalac. Međutim ako prosuđuješ ribu na osnovu njene sposobnosti da se penje uz drvo ona će cijeli svoj život provesti u uvjerenju da je glupa.“
― Albert Einstein



