Najviše me dirnulo kada sam, pod teretom godina i sa štakom koju privremeno koristim (ništa strašno, zabolio me kuk, op. a.), pao prelazeći cestu u jednom mjestu. Svi prisutni uskočili su mi pomoći. Da stvar bude bolja, to mi se dogodilo dvaput u zadnja tri dana, u dva različita mjesta. Naravno, uz osmijeh sam se pridigao, ali srce mi je doista bilo puno. Hvala vam svima što niste okrenuli glavu. Tako to rade pravi ljudi. Takvi trenuci vraćaju mi vjeru u dobre ljude i bolji svijet.

Zato sve prekrasne rođendanske želje koje ste mi iz srca ovih dana poslali i na kojima vam ovom prigodom od srca zahvaljujem, želim da se ostvare i svima vama, uz jedan mali dodatak – hajdemo iskreno i bez „fige u džepu“ voljeti ovu našu prekrasnu zemlju, idemo biti odgovorniji prema njoj i u srce pustiti jednu misao.

Naši smo, bez obzira na glupe i nametnute nam podjele i trebamo se čuvati i međusobno poštovati. Brinimo za najranjivije predstavnike našeg društva. U jednu malu od tih skupina sada spadam i ja sa svojih 59 godina.

Hvala vam što ste mi 58 od tih 59 godina učinili najljepšima, u po meni najljepšoj zemlji na svijetu. Hvala vam svima od srca za desetljeća poštovanja i ljubavi koje ste mi poklonili. Valjda mi se vratilo što sam se i ja trudio poštovati i voljeti sve vas, a tako će biti dok god sam živ, jer jedino međusobnim poštovanjem i ljubavlju zajedno možemo izgraditi bolji i pravedniji svijet.