- Ines Knežević
- Arhiva portala Epoha, Facebook, Pixabay
Moderno društvo duboko je opterećeno jednom vrlo bolnom i često skrivanom istinom, a to je da današnji muškarci sve češće bježe od svoje odgovornosti u muško-ženskim odnosima. To bježanje ostavlja žene same da nose težinu posljedica i to posebno kad je riječ o trudnoći i abortusu. Ova pojava nije samo nepravda, već i simptom društvene krize koja ugrožava temelje današnje obitelji i zajednice.
Prije svega, ne smijemo zaboraviti osnovnu činjenicu da je trudnoća rezultat zajedničkog čina između muškarca i žene. Žena nije zatrudnjela sama po sebi, niti je sama ta koja treba snositi svu krivnju za prekid trudnoće. Međutim, upravo je ona ta koja u mnogim društvima snosi teret optužbi i osuda, dok muškarci ostaju gotovo nevidljivi u cijeloj toj priči.
Gorka stvarnost je da se nijedna žena ne odlučuje na abortus iz razonode ili zabave. To je težak i bolan izbor koji se događa najčešće zbog teške situacije u koju su žene dovedene i situacije koja je često posljedica muške neodgovornosti, nedostatka podrške i društvenih uvjeta koji ne pružaju zaštitu ni majci ni djetetu.
Abortus, ako ga promatramo izvan zakonskih okvira, jest prekid života i čin koji se može jasno nazvati ubojstvom i kao takav predstavlja duboki moralni i etički problem. Iako je potrebno suosjećanje sa ženama koje prolaze kroz teške odluke, istovremeno moramo biti hrabri i priznati težinu tog čina.
Legalizacija abortusa često se smatra modernim rješenjem, no u stvarnosti to je samo površinska mjera koja ne rješava temeljni problem, a to je egoizam i neodgovornost koji dovode do takvih odluka. Dok društvo i pojedinac ne nauči preuzimati odgovornost, abortusa neće biti manje. Legalizacija može djelovati kao opravdanje za taj čin, ali pravi uzroci ostaju zaklonjeni i netaknuti!
Žena koja sebe poštuje ne smije dopustiti da bude tretirana kao objekt zabave ili prolaznog zadovoljstva. Takav moderni stav prema ženama simptom je društva koje je bolesno i koje ne cijeni život, ni ženski ni bilo koji drugi. Pametna žena zna koliko vrijedi i bira muškarca koji je sposoban i želi brinuti o njoj i njihovoj djeci. Postavljanje visokih standarda nije znak sebičnosti, nego izraz samopoštovanja i mudrosti.
S druge strane, žena koja pristaje na manje od dostojanstva često pati od dubokih emocionalnih rana i trebala bi dobiti potrebnu pomoć da osvijesti i izliječi svoje traume koje su je dovele do takvog stanja.
Da je više samosvjesnih žena tada nesposobni muškarci koji nisu spremni i sposobni preuzeti odgovornost za svoj život i život svojih obitelji, ne bi ni dobili mogućnost da proširuju svoju lozu i ostavljaju za sobom nove generacije bez zaštite i brige.
U svojoj srži, abortus je često bijeg od odgovornosti, čin sebičnosti i bježanje od obaveza koje život nosi. Vrijeme je da društvo, ali i svaki pojedinac, shvati da život nije samo izvor zabave i prolaznih užitaka, već da sa sobom nosi i dužnost prema drugima i prema samom sebi.
Društvo mora priznati da su za abortus uvijek odgovorni oboje, i muškarac i žena. Prebacivanje krivnje jedno na drugo ne vodi nikamo, već samo skriva stvarnu odgovornost koju oboje imaju. Društvo koje favorizira površnost, zabavu i izbjegavanje odgovornosti neminovno se suočava s vlastitim padom i upravo je to proces kojem danas svjedočimo.
Snaga društva treba se zasnivati na zrelosti i sposobnosti da preuzmemo odgovornost za svoja djela i živote. Tek tada možemo stvoriti prave temelje za budućnost koja poštuje život i svakog čovjeka.
Naučimo nešto o svetosti života
“Ne čini štetu nijednom biću jer je život svima dragocjen.”
— Mahabharata
Što Biblija kaže o muškoj odgovornosti
“Tko se ne brine za svoje, osobito za ukućane, odrekao se vjere i gori je od nevjernika.”
— 1. Timoteju 5:8
Ako želimo biti civilizirano društvo gdje žene i djeca imaju sigurnost i dom moramo razdijeliti odgovorne od neodgovornih i tretirati ih po zaslugama.
Pravi muškarac stoji iza svojih djela i iza žene koju je doveo do majčinstva. Bježanje od odgovornosti nije znak slobode, nego kukavičluka i izdaje. Muškost se ne mjeri snagom riječi, nego hrabrošću djela; a najveće djelo muškarca jest zaštita života koji je pomogao stvoriti.
Isus je rekao: “Što gledaš trun u oku brata svoga, a brvna u oku svome ne vidiš?”
Zapadni muškarci često optužuju žene za abortus, ali pritom ne žele priznati vlastitu ulogu u tome. To odbijanje istine je licemjerno.
Brvno u muškom oku je jasno:
– Nedostatak zaštite i sigurnosti koju muškarac treba pružiti ženi i djetetu.
– Traženje samo zabave, bez spremnosti na posljedice.
– Srce koje bježi od odgovornosti i skriva se iza izgovora i egoizma.
Abortus se ne događa slučajno nego zato što se žene ostavlja same pred najtežom životnom odlukom. Da muškarci preuzmu odgovornost i stoje uz ženu i dijete, broj abortusa bi sigurno znatno pao.
I neka prestane usporedba “zašto žene na Istoku više rađaju, a na Zapadu neće” dok se ne prizna jednostavna istina, a to je da su tamo muškarci tradicionalniji, odgovorniji, pošteniji i spremni stajati uz svoju obitelj.
Pravi muškarac ne bježi od života koji je stvorio. Stoji iza njega, štiti ga i vodi. Onaj tko to ne može bolje je da šuti i ne pametuje.
