- Ines Knežević
Oko 1960-ih počeli su snimati seriju ‘Zvjezdane staze’. Da su nam od početka to plasirali kao istinu najmanje 70% ljudi bi im vjerovalo da je to stvarnost. Isti ti ljudi bili bi se spremni zakrviti da obrane tu programiranu istinu iz svoje glave nekom drugom koji je negira.
Svemirski dokumentarci ne razlikuju se nešto previše od serije Zvjezdane staze. I u jednom i drugom filmu imamo priču i digitalno prikazan svemir, planete i daleke zvijezde. Razlika između onog *kao* dokumentarnog filma i one kao sci-fi serije je u tome što se u seriji pojavi i malo romanse ili međusobnih konflikata među karakterima.
Razmislite još jednom….što bi bilo da su vam tu seriju plasirali od početka njenog snimanja kao istinu? Budite iskreni sa sobom i upitajte se da li bi im u toj situaciji vjerovali? Vjerovali da su to pravi astronauti na pravom galaktičkom putovanju i da oni svijetu šalju isječke sa svog putovanja? Zamislite da su vam rekli da je sve to istina dok ste bili još jako mali. Stavite se u položaj da ste odrastali s tom programiranom istinom?
Da je bilo tako, to bi danas bila istina i u knjigama i u medijima. Ljudi bi globalno isto razmišljali i bili sigurni da imaju svemirske heroje. Obožavali bi ih, nazivali škole i ulice po njima. Da u tom svijetu vi ne vjerujete toj priči bili biste obilježeni kao budala i nepismen čovjek.
Kada shvatite kako su vam lako to mogli uključiti u život kao stvarnu činjenicu, sad se upitajte za koliko stvari danas mislimo da su činjenice i istina, a ustvari su samo programi s kojima su vas zatrovali? Programi iz djetinjstva lako i sigurno postaju vaša stvarnost koja će zauvijek ostati tako programirana ako nikada sami ne počnete postavljati neka osnovna pitanja.
Pitanja o zdravlju, o povijesti, o religiji, o vrijednostima za koje mislite da su vrijednosti, ali koje stoje na slabim temeljima. Koliko je istine u svim tim stvarima s kojima se poistovjećujete? Ako i malo zagrebete po svojoj psihi, šokirat ćete se vrlo brzo i shvatiti da više ne možete raspoznati istinu od manipulacije.
To je naš svijet. Šarenilo laži u kojemu ste vi najveća žrtva. Svijet koji garantira patnju, jer većina živi u laži. Stoga ostavite se dokazivanja one istine koju su vas naučili drugima oko sebe, jer niste sigurni ni vi sami što je prava istina kad počnete dublje istraživati sve te razne stvari i uvjerenja u svojoj glavi.
Moje iskustvo ne smije biti nametnuto da mora biti i tuđe iskustvo. Moj put ne mora biti pravi put i za drugoga. Ako svi vole neku muziku ili modni trend, ne moram i ja to voljeti. Imam pravo birati suprotno. Biti svoja. Tražiti sama svoje puteve. Iskušavati svoj život kao istraživač, a ne kao poslušni slijepac, jer to je početak traganja koje vodi prema pravoj istini.
Da smo kao civilizacija tako razmišljali od početka ne bismo imali ni krvave ratove, ni lažnu povijest, ni potlačene koji su potlačeni zbog neznanja ili znanja krive istine.
Što biraš? Biti istraživač ili slijepac koji samo slijedi? Upitaj to sebe u tišini svog uma. Tko sam ja? Zašto sam tu? Koja je moja svrha?
