Mi živimo unutar filma, proživljavamo ga cijelim bićem, mi postajemo sadašnji svjedok priče. Mi možemo izaći iz “sada trenutka” kada se prisjetimo kad je film sniman, ali kada se ne zamaramo detaljima, nego se uživimo u radnju – mi je onda trenutno doživljavamo u sadašnjem trenutku.

Vrijeme je stvar percepcije u našoj glavi. Sada je život koji udišemo, priča koju živimo u ovom trenu. Kad smo duboko u fokusu radnje ili samog promatranja mi proživljavamo puni spektar “sada trenutka” i tada vrijeme usporava i zamjenjuje ga duboki doživljaj.

Vrijeme u sada je naša prirodna pozicija. Prošlost i budućnost su alati matriksa, a njegov cilj je da vas makne od vas samih i vaše nutrine. Prošlost izaziva žal i nostalgiju, a budućnost strah i nesigurnost što će biti i što će se dogoditi. Matriks vas i preko prošlosti i preko budućnosti drži u zavisnom položaju niskih vibracija i teških emocija. Matriks će vam svaku laž prodati kao budućnost i reći će vam “mi ćemo”…vama dati..osigurati…ali taj “ćemo” uvijek ostaje u zraku i neispunjen.

Matriks vas zatvara u prošlosti kad vam prodaje parole o slavnim bitkama, ratovima, vođama kako bi vas držao u umjetnom identitetu nacije, države i politike, ali vi niste taj umjetni identitet. Vi ste iznad svih tih naslova i identifikacija. Vi ste vječni promatrač koji mora pronaći sam sebe.

Dok se tražite, matriks vam uvijek stoji na putu, jer vas ne želi slobodnog nego ovisnog o sebi. Želi te u kutiji. Želi da proživljavaš ono što on želi. Da živiš za taj matriks, da umreš za njega. On ti nikad neće pokazati put kako da sebe pronađeš, to moraš sam. Naravno ako želiš.

U protivnom možeš samo igrati u lažnoj predstavi i uživati ili patiti u priči koju ti je namijenio matriks.