- Ivan Pernar
- Arhiva portala Epoha, Facebook, Pixabay
Zašto je Isus predan da se razapne i zašto su vjerski autoriteti njegova vremena tražili njegovu smrt i huškali gomilu protiv njega?
Neki misle da je to bilo, jer se izjednačavao s Bogom, drugi su ga optuživali da uz pomoć demona izgoni demone, treći su ga optuživali da radi pobunu protiv cara, četvrti da omalovažava Mojsijeve knjige, optužbe su bile razne. Međutim, stvarni razlog zašto je bio ubijen puno je primitivniji.
Poncije Pilat je znao za to što Isus radi i kolike mase ga slijede, jer je radio spektakularne stvari koje nitko drugi u ono vrijeme nije mogao. I tu dolazimo do Mateja 27. poglavlja gdje Poncije Pilat postavlja pitanje koga da pusti (pomiluje), Isusa ili Barabu, zapazite što piše u 17. stihu: “Znao je doista da ga predadoše iz zavisti”. I u Marku 15,10 ponavlja se ista misao: “Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti.”
Drugim riječima sva njihova negativna energija spram Isusa bila je vođena primitivnim nagonom, naravno oni su Ponciju Pilatu govorili da ga treba razapeti iz drugih razloga, ali Pilat je znao koji je stvarni razlog, a da su sve ostalo izlike.
Tako je i danas, mnogi ljudi napadaju druge ljude pod raznim izlikama, ali osnovni razlog je puno prizemniji – zavist, netko je ljepši od njih, netko ima bolju tjelesnu građu od njih, netko je bogatiji ili pametniji od njih, žene ga više vole, ima ljepšu ili veću kuću ili auto…
I zapravo tu počinju te negativne emocije, ali poput vjerskih autoriteta iz Isusova vremena – oni to sebi ne žele niti mogu priznati. Apostol Pavao u Galaćanima 5,26 opominje vjernike upravo iz tog razloga sljedećim riječima: “Ne zavidimo jedan drugomu!”.
I kad ja govorim da jalnu (pakosnu) mentalnu sirotinju nije briga za duhovne stvari, oni će reći – nije tako, mi brinemo za Isusa itd., ali zašto ste onda zavidni jedan drugome, ako vas vodi isti Duh koji je vodio i svjetinu koja je htjela razapeti Krista, jeste li Kristovi?
To su sve pitanja koja se jalna mentalna sirotinja nikad ne pita, a upravo o odnosu spram drugih bit će suđeni. Zapazite, za razliku od Židova svog vremena koji su imali stotine propisa, Isus daje nama samo dva:
“Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom misli svojom!“
To je najveća i prva zapovijed. Druga je ovoj jednaka: “Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe! O ovim dvjema zapovijedima visi sav zakon i proroci.” Matej 22,37-40.
Zato se javno i otvoreno obraćam svoj pakosnoj i jalnoj sirotinji, odbacite zavist i mržnju spram boljih od sebe. Umjesto toga težite tome da sami postanete bolji i kvalitetniji ljudi, ako to niste u stanju izgubit ćete vječni život, jer na Dan Suda Isus vas neće pitati teška teološka pitanja, nego vrlo jednostavno da kažem najbanalnije – Voliš li svog bližnjega kao samoga sebe?
Ako ste svojim životom dali negativan odgovor na to pitanje, nećete ući u kraljevstvo Božje, jer za pakosnu i jalnu sirotinju u raju nema mjesta! Svaki put kad se radujete porezu na nekretnine ili zazivate da čovjek pogine u lijepom autu koji ima, kada mu zaželite da umre od bolesti ili pogine, jer je bogatiji od vas, Bog sve to gleda i zapisuje u svoju knjigu. Na dan kada ćemo stati pred Njega, ta knjiga će se otvoriti, a naše zle želje i misli će nas osuditi.
Nemojte ići putem Lucifera koji je također bio zavidan i htio biti jednak Isusu. Jer ni on nije skrenuo u pobunu protiv Isusa iz plemenitih motiva, nego iz ljubomore.
Taj grijeh zapravo je gori od svakog drugog grijeha, jer je njime grijeh započeo i došao u ovaj svijet, radi tog smrtnog grijeha Isus je ubijen, a na kraju krajeva mnogi klošari i siromasi, nasuprot svome očekivanju da će ući u raj samo zato jer imaju prazne džepove, bit će razočarani kada na kraju vremena budu dijelili sudbinu s onim koga Isus naziva “ubojicom ljudi od početka”, odnosno sa samim vragom.
