To programiranje počinje još u školi koja vas trenira da budete nečiji zaposlenik. Naravno, dio ljudi će se istrgnuti iz toga, ali velika većina neće. U tom i takvom stanju svijesti odgovornost za svoj život velika većina prebacuje na druge ljude.

Tijekom obilaska škola često sam učenicima objašnjavao da je bitno da budu svoji ljudi i ne ovise o drugima ako žele imati kvalitetan život. Pokušao sam im čak savjetovati da novac umjesto u cigarete ili kladionice ulažu u kriptovalute. Međutim, golema većina učenika me nije poslušala.

Kad bi ljudi shvatili koliku količinu novaca doslovce bacaju u dim (pušenjem) ili u vjetar (u kladionicama i kockarnicama) vjerujem da bi shvatili da prosječan čovjek ima višak sredstava koji bi negdje mogao uložiti, ali ga ne ulaže.

Iz tog odnosa prema novcu i životu općenito, proizlazi težnja ljudi da umjesto stvaranju budu okrenuti parazitiranju. U takvom stanju svijesti birači neće glasati za mene koji sam protiv oporezivanja kapitala, npr. nekretnina i kriptovaluta, nego za one koji žele uzeti imovinu vlasnicima kapitala.

Također, prosječan čovjek nije zainteresiran za proces stvaranja novca (npr. eura) niti ga zanima zašto fiat novac rapidno gubi na vrijednosti. Uglavnom, većina ljudi nema volje, interesa niti kapaciteta (pameti) za razumijevanje sustava koji nad nama vlada niti mu se želi oduprijeti.

Kad sam to shvatio, počeo sam ismijavati ljudsku glupost i naivnost u nadi da će se barem dio ljudi osvijestiti i mogu reći da sam u tome uspio. Za one koji ne mogu i ne žele razumjeti da im je u interesu biti slobodan, a ne rob sustava s iglom u ruci – spasa nema. Takvi s narkomanskim mentalitetom su u većini. I, budući da sam svjestan da ih je nemoguće probuditi iz hipnoze, odlučio sam im se rugati i sprdati se s njima. Možda se osvijeste jednog dana, možda ne, tko ih šiša, njihov problem, ne moj. Ako žele biti ovisni o sustavu i puzati cijeli život – neka to čine.