Cijeli život prati me vizija u kojoj ljudi svoj život žive kroz unutarnje osjećaje mira, radosti, zadovoljstva, kreativnosti, inspiracije, poštovanja, kroz učenje i igranje bez obzira na dob.

Osjećam da imamo potencijal živjeti zaista zdravim i ispunjavajućim životima. Također, osjetim kao da je cijelo čovječanstvo zajedno sa svime što postoji na Zemlji u energetskom smislu jedan veliki organizam. U tom smislu, ako postoje ljudi koji svoj život koriste kako bi pokušavali biti netko drugi od onoga što osjećaju u svom Biću da Jesu, događa se ispadanje iz ravnoteže. Svaki organizam teži ravnoteži. I kada se pojavi neravnoteža, ono što izaziva neravnotežu nastoji se dovesti u ravnotežu, a ako to ne ide, onda izbaciti iz sustava kao nešto nepoželjno.

Tek unazad nekoliko dana zaista počinjem razumjeti ono što zapravo osjećam i doživljavam, a što mi je zapravo donijelo mnogo razočaranja, tuge, ljutnje, krivnje, srama, zamjeranja, očaja…

Cijelo vrijeme paralelno osjetim potencijal koji pojedinac može živjeti, koji kao društvo zdravih pojedinaca možemo živjeti i gledam ono što pojedinci žive sada i što živimo kao društvo.

I zaista postoji ooooooogromna razlika između onoga što osjetim kao moguće i onoga što vidim u kojem smjeru se kao pojedinci i kolektiv krećemo svojim svakodnevnim više ili manje svjesnim izborima. I upravo percipirajući tu razliku toliko puta sam se pitala: “Što sa mnom nije u redu? Zašto i dalje osjetim ono što ne postoji? Zašto me upravo to što trenutno ne postoji inspirira i motivira na istraživanje, traženje odgovora na pitanje kako u prvom redu vratiti sebe u istinsku ravnotežu kako bih iz vlastitoj iskustva onda mogla reći što nas sve izbacuje iz ravnoteže i što sve možemo učiniti da bi se vratili u ravnotežu?”

I onda otkrijem human design i otkrijem da sam manifestator. Svoj tip znam više od godine i pol, no tek sad kao da sam počela zaista shvaćati i polako prihvaćati odgovornost za to što to zapravo znači i kako stvari unutar mene (u energetskom smislu) funkcioniraju.

Tim saznanjem prestala sam postavljati pitanje: “Što sa mnom nije u redu?” i pojavilo se pitanje: “Kako bolje mogu razumjeti sebe sa svrhom da zaista živim svoju autentičnost?”

I samo djelomičnim shvaćanjem svog tipa kao da sam dobila dozvolu da je u redu što u isto vrijeme energetski osjetim što se zaista događa i da osjetim potencijal koji možemo ostvariti te da iz dana u dan otkrivam kako zaista možemo taj potencijal početi i živjeti u svakodnevnom životu.

I za sad imam nekoliko zaključaka:
1. Shvatiti odgovor na pitanje: “Tko sam ja?”
2. Zaroniti u svoj unutarnji svijet i naučiti umiriti um, podsjetiti se kako se slušaju različite energije unutar sebe
3. Srušiti unutarnje zidove i blokade
4. Naučiti što emocije uistinu jesu i kako s njima surađivati bez identifikacije s njima
5. Naučiti svjesno komunicirati sa sobom i drugim ljudima
6. Preuzeti odgovornost za vlastite misli, emocije, fizička stanja, kvalitetu socijalnih odnosa, odnosno za svoj život općenito rečeno.

I mnogo toga još uvijek ne shvaćam i još uvijek učim, istražujem i isprobavam kako zaista biti autentična, kako odustati od uvjerenja i strahova koji me neopisivo koče. I osjetim da me koče, osjetim da svaki dan nekoliko puta dnevno skliznem u programe umjesto da se držim svoje autentičnosti.

I da… Nekad me ljuti što ne učim brže, a onda shvatim da je ta ljutnja samo jedna vrsta podsvjesnog pokušaja da nastavim glumiti nešto što nisam, jer osjećam da je većini pojedinaca (a onda i društvu) važnije zadržati postojeću sliku o sebi i svijetu nego se pokrenuti u smjeru promjene, a iz moje svake stanice Bića vrti se Pjesma Srca: “Sve se mijenja i svatko od nas može biti kotačić koji pridonosi promjeni svijeta u mjesto gdje se međusobno poštujemo, podržavamo, volimo, razumijemo i surađujemo. No, da bismo živjeli tu promjenu, svatko treba krenuti od Sebe, od osjećanja koju Pjesmu Čista Svijest želi pjevati kroz ono što doživljavamo kao malo “ja”.”