- Laura Aboli
- Arhiva portala Epoha, Pixabay, X
Već neko vrijeme, točnije devet godina, tragam za istinom. Potraga za istinom u sebi, za istinom u drugima i za istinom u ovom svijetu. Shvatila sam da ništa nije važnije od pronalaska istine. Ne možete biti slobodni i ne možete čuvati svjetlost bez znanja o istini. Zato su se moćnici toliko trudili sakriti je od nas.
Istina je roba koju ne žele da posjedujemo, ona nas čini slobodnima i moćnima te nas stoga teško kontrolirati. Što se više udaljavamo od istine, to postajemo podložniji, lakovjerniji i jednostavno gluplji, a sve nas to pretvara u ovce koje se mogu tjerati u bilo kojem smjeru, čak i ravno u klaonicu, bez otpora. Pogledajte oko sebe što se događa upravo sada; time završavam svoje argumente.
Oni od nas koji su već neko vrijeme grebali po površini laži uspjeli su uhvatiti naznake, tragove, ideje istine koje su nas samo učinile još željnijima za još. Kad jednom počnete, ne možete stati i unatoč osjećajima manipulacije, izdaje, zlostavljanja, ogorčenja i ljutnje koji se javljaju sa svakim mučnim otkrićem, nastavljamo potragu za još istine, često slomljenog srca dok ostavljamo iza sebe prijatelje i voljene koji su previše uplašeni da nas prate putem većeg otpora. Oni ne shvaćaju da je to ujedno i put do slobode.
Nakon što ugledate svjetlo istine, ne možete ga ne slijediti kamo god vas odvede. Postoji inercija, privlačnost, magnetizam koji vas privlači prema njoj, jer duboko u sebi, vaša duša vapi da je slijedite. Potraga nije samo jača od vas, ona zapravo postaje vaša snaga. To je ono što vas održava, što hrani vaše svjetlo i, iznad svega, što vas povezuje s Bogom. Tada sve boli i patnje potrage nestaju, plaćena cijena postaje beznačajna u odnosu na nagradu ponovnog povezivanja sa Stvoriteljem, sa samim životom i s verzijom vas koja je trebala biti.
Potraga za istinom nije ništa drugo nego potraga za Bogom. Jer Bog je krajnja istina. A istina je da je on u nama. Rađamo se ne sjećajući se tko smo ili odakle dolazimo, sam život je test hoćemo li pronaći put natrag kući. Mi smo Ivica i Marica bez mrvica kruha. Nije to lako putovanje, samo je teže ako niste u kontaktu sa svojim instinktom i intuicijom, a to je jedini način na koji nam Bog nagovještava put kojim moramo ići. Stoga uvijek slušajte svoje srce, svoju intuiciju, svoju dušu, svoj unutarnji glas, oni su naš mehanizam vodstva.
Svaki korak razumijevanja čini vas jačima, svaki dah spoznaje čini da sjajite jače i dok polako koračate putem prema istini, počinjete se osjećati mirno, slobodno i osnaženo. Ništa vrijedno iskustva ne dolazi lako u životu, a put buđenja nije iznimka, to je ništa manje od neprekidne borbe. To je test naše vjere, našeg morala, naše hrabrosti, naše izdržljivosti, našeg strpljenja i naše ljubavi. Ali osjećaj snage, jedinstva, znanja, suosjećanja, ljubavi, svjetla i neustrašivosti koji počinjete osjećati jednostavnim hodanjem prema istini vrijedan je svakog bolnog koraka.
Vrijeme je da se čovječanstvo pogleda u ogledalo. Vrijeme je da priznamo što smo postali; kolektiv egocentričnih, narcisoidnih, materijalističkih, sebičnih, nemoralnih, neosjetljivih, lijenih i kukavičkih bića.
“Ne možemo postati ono što želimo ostajući ono što jesmo.”
Max De Pree
Svatko od nas mora odvojiti vrijeme da razmisli o tome tko smo i preuzeti odgovornost za to tko smo postali. Svakim činom, svakom odlukom, svakom mišlju, svakom emocijom i svakim izborom koji napravimo, uspostavljamo svoj položaj. Gdje stojite? Stojite li u svjetlu? Ili se naginjete prema sjeni? Razmislite o tome.
Promjena dolazi tek nakon priznanja postojanja problema. Prvi korak u oporavku od alkoholizma je priznanje da ste doista alkoholičar. Na isti način, moramo priznati svoje nedostatke ako se želimo poboljšati i razvijati. Društvo se može promijeniti samo ako se mi promijenimo. Vrijeme je da svi doprinesemo pozitivnim promjenama tako što ćemo pojedinačno donositi ispravne, moralne odluke.
Ideja moralnog relativizma prožela je društvo kroz svaki mogući oblik mentalne kontrole i indoktrinacije; televiziju, obrazovanje, zabavu, književnost i sve oblike kulture, do te mjere da je sada prihvaćena kao glavno shvaćanje morala. Svrha se čini jasnom; zamagliti granice dobra i zla, ispravnog i pogrešnog, moralnog i nemoralnog. Ali u moralu nema ništa relativno. Moral je jednostavno razlika između ispravnog i pogrešnog i ne postoje dva načina za to.
Vjerujem da ljudi instinktivno znaju gdje je granica, ali je namjerno zamagljena do te mjere da neki ljudi više ne mogu prepoznati razliku. Zato smo tu gdje jesmo. Previše zamagljenih linija. Vrijeme je da se pogledamo s 20/20 vizijom i povučemo te linije kako ih više nikada ne bismo prešli. Izgubite se samo kada su vam granice zamagljene, pobrinite se da su definirane. Istina čini da te linije dođu u fokus.
Ovo nije samo rat ‘nas protiv njih’, ovo je i rat ‘vas protiv vas samih’. Čovjek je postao samome sebi najveći neprijatelj, umjesto da svatko od nas sebi postane najbolji prijatelj.
Živimo u binarnom svemiru i unutar nas postoji i svjetlo i tama. Pitanje je tko vodi vaš život? Upitajte se… Tko upravlja vašim odlukama? Vašim mislima? Vašim postupcima? Jeste li dopustili da indoktrinacija i ispiranje mozga iskrivljuju vašu percepciju morala? Jeste li izgubili osjećaj pristojnosti, poštovanja i pravednosti? Donosite li odluke na temelju materijalizma, taštine ili sebičnosti?
Zapamti, putovanje buđenja zahtijeva od svih nas da se probudimo i shvatimo tko smo postali i napravimo promjene potrebne da bismo bili ono što smo trebali biti. Znam da imaš hrabrosti to učiniti. Blagoslovljen bio.
