- Laura Aboli
- X, Pixabay
Već duže vrijeme tragam za istinom. Tragam za istinom u sebi, za istinom u drugima i za istinom u ovom svijetu. Shvatila sam da ništa nije važnije od pronalaska istine. Ne možete biti slobodni i ne možete čuvati svjetlost bez znanja o istini. Zato su se toliko trudili i još uvijek se trude da je sakriju od nas.
Istina je roba koju oni ne žele da posjedujemo. Ona nas čini slobodnima i moćnima i stoga teško kontroliranima. Što se više udaljavamo od istine, to postajemo podložniji manipulaciji i indoktrinaciji, lakovjerniji i jednostavno gluplji, a sve nas to pretvara u ovce koje se mogu tjerati u bilo kojem smjeru, čak i izravno u klaonicu, bez imalo otpora. Pogledajte samo malo bolje što se sve oko nas događa. Obruč oko nas sve se više steže. Slobode je sve manje, ropstva sve više.
Oni od nas koji su već neko vrijeme grebali po površini laži, uspjeli su uhvatiti naznake, tragove, ideje istine koje su nas samo učinile još željnijima za još. Kada jednom počnete, ne možete stati i uprkos osjećajima manipulacije, izdaje, zlostavljanja, ogorčenja i ljutnje koji se javljaju sa svakim mučnim otkrićem, nastavljamo potragu za još istine, često slomljenog srca dok ostavljamo iza sebe prijatelje i voljene koji su previše uplašeni da nas prate putem većeg otpora. Oni ne shvaćaju da je to ujedno i put do slobode.
Kada jednom ugledate svjetlost istine, ne možete, a da je ne slijedite gdje god vas odvede. Postoji inercija koja nas koči, ali postoji i privlačnost, magnetizam koji vas privlači k njoj, jer duboko u sebi, vaša duša vrišti da je slijedite. Želja za daljnjom potragom nije samo jača od vas, ona zapravo postaje vaša snaga. To je ono što vas održava, što hrani vašu svjetlost i, iznad svega, što vas povezuje s Bogom. Tada svi bolovi i tegobe zbog te potrage nestaju, a plaćena cijena postaje beznačajna u odnosu na nagradu ponovnog povezivanja sa Stvoriteljem, sa samim životom i s izvornom verzijom vas koja je trebala postojati, a ne onom izvještačenom koju je oblikovala manupuliacija i indoktrinacija.
Potraga za istinom nije ništa drugo nego potraga za Bogom. Jer Bog je krajnja istina. A istina je; da je on u nama. Rađamo se ne sjećajući se tko smo ili odakle dolazimo, a sam život je test da vidimo hoćemo li pronaći put kući. Mi smo Ivica i Marica bez mrvice kruha. To nije lako putovanje, samo postaje teže ako niste u kontaktu sa svojim instinktom i intuicijom, što je način na koji nam Bog ukazuje na put kojim moramo ići. Zato uvijek slušajte svoje srce, svoju intuiciju, svoj unutarnji glas, svoju dušu, oni su naš mehanizam i najbolji putokazi za dolazak na pravi put kojim trebamo ići.
Svaki korak razumijevanja te intuicije čini vas jačim, svaki dah spoznaje čini da sjajite jače i dok polako koračate putem prema istini, počinjete se osjećati smireno, slobodno i osnaženo. Ništa vrijedno iskustva ne dolazi lako u životu, a put buđenja nije izuzetak, to je ništa manje od neprekidne borbe. To je test za našu vjeru, naš moral, našu hrabrost, našu izdržljivost, naše strpljenje i našu ljubav. Ali osjećaj snage, jedinstva, znanja, suosjećanja, ljubavi, svjetlosti i neustrašivosti koji počinjete osjećati jednostavnim hodanjem prema istini vrijedan je svakog bolnog koraka.
Vrijeme je da se čovječanstvo pogleda u ogledalo. Vrijeme je da priznamo što smo postali; kolektiv egocentričnih, narcisoidnih, materijalističkih, sebičnih, nemoralnih, neosjetljivih, lijenih i kukavički nastrojenih bića.
“Ne možemo postati ono što želimo ako ostanemo ono što jesmo.”
Max De Pree
Svatko od nas mora odvojiti vrijeme da razmisli o tome tko smo i da preuzme odgovornost za to tko smo postali. Sa svakom akcijom, svakom odlukom, svakom mišlju, svakom emocijom i svakim izborom koji napravimo, uspostavljamo svoj položaj. Gdje stojite? Stojite li u svjetlu? Ili se naginjete prema sjeni? Razmislite o tome.
Promjena dolazi tek nakon priznanja postojanja problema. Prvi korak u oporavku od alkoholizma je priznanje da ste doista alkoholičar. Na isti način, moramo priznati svoje nedostatke ako želimo da se poboljšamo i razvijamo. Društvo se može promijeniti samo ako se mi promijenimo. Vrijeme je da svi mi doprinesemo pozitivnim promjenama tako što ćemo pojedinačno donositi ispravne, moralne izbore.
Ideja moralnog relativizma prožima društvo kroz svaki mogući oblik mentalne kontrole i indoktrinacije; televiziju, obrazovanje, zabavu, književnost i sve oblike kulture, do te mjere da je sada prihvaćena kao glavno shvaćanje morala. Svrha se čini jasnom; zamagliti granice između dobra i zla, ispravnog i pogrešnog, moralnog i nemoralnog. Ali nema ništa relativno u moralu. Moral je jednostavno razlika između ispravnog i pogrešnog i ne postoje dva načina da se to shvati.
Vjerujem da ljudi instinktivno znaju gdje je granica, ali je ona namjerno zamućena do te mjere da neki ljudi više ne mogu uočiti razliku. Zato smo tu gdje jesmo. Previše je zamućenih linija. Vrijeme je da se pogledamo realno i povučemo te linije kako ih više nikada ne bismo prešli. Izgubimo se samo kada su nam granice zamućene, pobrinimo se da budu definirane. Istina čini da te linije dođu u fokus.
Upamtimo, ovo nije samo rat ‘mi protiv njih’ ili ‘njih protiv nas’, već je ovo i rat ‘tebe protiv samoga sebe’. Tijekom cijeloga života čovjek u biti ratuje sam protiv sebe, unutar nas u stalnoj su borbi svjetlost i tama. Živimo u binarnom univerzumu, a unutar nas postoji i svjetlost i tama. Pitanje je tko vodi tvoj život? Tko upravlja tvojim odlukama? Tvojim mislima? Tvojim postupcima? Upravlja li tvojim životom svjetlost ili tama? Da li si dozvolio/la da indoktrinacija i ispiranje mozga iskrivljuju tvoju percepciju morala? Da li si izgubio/la osjećaj pristojnosti, poštovanja i pravednosti? Da li donosiš odluke na osnovu materijalizma, taštine ili sebičnosti? Ili ti su ti, pak, moral, pristojnost, poštenje, skromnost, ljubav i poštovanje prema bližnjemu i samome sebi i pravednost na prvome mjestu?
Zapamti, putovanje buđenja zahtijeva od svih nas da se probudimo i shvatimo tko smo postali i da napravimo potrebne promjene kako bismo bili ono što nam je suđeno da budemo. Znam da imaš hrabrosti da to učiniš. Blagoslovljen bio!
