- Elia Pekica Pagon
- Facebook, Pixabay
Lee Hutchinson – Bolji svijet je njegova misija, a njegove preobrazbe beskućnika osvojile su virtualni svijet…
I, dok mnogi zločesti ljudi svakoga jutra ustaju iz kreveta smišljajući kome bi mogli napakostiti ili mu zagorčati život, tu su na svu sreću i oni dobri ljudi koji se jutrom bude razmišljajući o tome kako nekome uljepšati život, jer ih to ispunjava i čini sretnima.
Svi smo rođeni kako bismo služili onim silama koje nas privlače. Stvari su vrlo jednostavne. Zle ljude ispunjava zlo, a dobre ljude ispunjavaju dobra djela. Samo saznanje o postojanju dobrih ljudi liječi našu dušu i daje nam nadu u novi, bolji svijet kojega upravo ti dobri ljudi čine ostvarivim. Ako se pitamo kako se na najbolji način možemo suprotstaviti zlim silama koje su zavladale svijetom, ugledajmo se na sve ljude koji nemaju niti malo vremena za negativnosti, već koji svaku sekundu svoga života posvećuju dobrim djelima.
Jedan od tih divnih ljudi koji svakoga dana čine ovaj svijet boljim je i Lee Hutchinson (41) iz Irske (Belfast) koji je svojim transformacijama zaboravljenih i osamljenih beskućnika osvojio virtualni svijet. Želeći ukazati na naš zajednički društveni problem beskućništva ovaj kreativni i nadasve humani poduzetnik i društveni aktivist odlučio je u potpunosti posvetiti svoje vrijeme i svoju kreativnost tim od šire javnosti odbačenim i zaboravljenim ljudima koji djeluju kao da su odustali od života, jer nitko više za njih niti ne mari, niti ne pita.
Svima nam je potrebna ljubav, ne zaboravimo na to. Čovjek bez ljubavi drugog čovjeka naprosto gasne. Nemojmo dozvoliti da oko nas žive osamljeni i bespomoćni ljudi za koje više nitko ne pita i koje je ovaj okrutni svijet odbacio i pretvorio u društveni višak. Nemojmo skretati pogledom u stranu i praviti se da ih ne vidimo, već im pomognimo ako možemo. Vidjeti unesrećenog čovjeka i ne osjetiti potrebu da mu pomogneš znači biti lišen ljudskosti. Kako je lijepo znati da ljudskost još uvijek nije umrla i da još uvijek na svijetu ima dobrih i plemenitih ljudi koji imaju empatiju i koje ispunjava osmijeh na licu drugog čovjeka, a ne samo na njihovu vlastitom licu.
U materijalno orijentiranom svijetu netko tko je materijalno siromašan biva odbačen od strane društva, gurnut u stranu i zaboravljen od svih, što je više nego žalosno. Lee se ne miri s činjenicom da su ti ljudi odbačeni, osamljeni, zapušteni i depresivni. Poput čarobnjaka iz bajke, on ih prima za ruke, diže na noge, budeći ih iz sna i dovodeći ih na svjetlo dana transformirajući ih u ljude s osmijehom na licu koji drže do sebe i brinu o sebi, koji jednom riječju ponovno vole sebe i svoj život. Nakon čudesnih Leeovih transformacija beskućnici kao da ponovno ožive i progledaju nekim novim očima, promatrajući njima na posve nov način – kako sebe, tako i svijet oko sebe.
„Moja misija je promijeniti i poboljšati živote onih kojima je to potrebno. Iskorištavam moć stvaranja sadržaja za širenje svijesti o kritičnim društvenim problemima, nadahnjujući pozitivne promjene u zajednicama. Moje inicijative usmjerene su na dobrotvorni rad, preobrazbu beskućnika i druge projekte koji podižu i podržavaju pojedince koji se suočavaju s izazovima. Korištenjem zanimljivog i dojmljivog pripovijedanja, želim doprijeti do šire publike i mobilizirati kolektivnu akciju prema jednoj smislenoj promjeni.“ – tako Lee opisuje svoju životnu misiju.
Lee svojim društvenim aktivizmom želi potaknuti i druge ljude da učine to isto, da se probude iz hipnotičkog materijalističkog sna, da prestanu biti sebični te da putem života počnu pomagati jednom po jednom čovjeku koliko je to u njihovoj moći, jer svatko od nas može učiniti nešto za nekoga kome je potrebna pomoć.
Nemojmo žuriti u donošenju zaključaka o tim zaboravljenim ljudima govoreći kako su sami krivi za to što ih je snašlo. Tko zna kakve su njihove životne priče, ne znamo ih, ali jedno je sigurno – ti ljudi zaslužuju novu šansu, a nitko u tome nije uspio sam. Svijet u kojemu živimo je nepravedan i svakim danom biva sve okrutniji. Iz priloženog nažalost vidimo da u tom opakom akvariju uspijevaju preživjeti samo najokrutnije i najbeskrupuloznije ribe.
Možda se ono što Lee čini za beskućnike nekome čini kao sitnica, ali ta sitnica, ta preobrazba tim ljudima znači mnogo više od preobrazbe – to je znak nečije ljubavi i poštovanja prema njima koji im ponovno vraća vjeru u ljude, u bolji život i puni njihova tužna srca novom životnom energijom, novom radošću i samopouzdanjem, što je vidljivo na njihovim ozarenim licima prigodom svake nove preobrazbe.
Za vjerovati je da će nakon Leeovih čudesnih transformacija svatko od beskućnika kojega dotaknu njegove zlatne ruke ponovno povjerovati da je nov početak uvijek moguć, kao i bolji život. Nikada, baš nikada ne smijemo odustati od sebe pa tako ni onda kada nam je najteže. Sve uvijek može biti bolje. Budimo u to uvjereni.
Kada smo na dnu mnogo je onih koji će se tome radovati, ali sva ta zluradost odlazi njima na račun s kojim će ti zlodusi jednoga dana doći pred onog Boga u kojeg vjeruju, ako uopće vjeruju. No, sjetimo se da uvijek ima i onih ljudi koji će s nama u teškim trenucima tugovati i poželjeti ponovno vidjeti osmijeh na našem licu.
Lee Hutchinson nam svima poručuje da svakoga dana budemo zahvalni na životu i svemu što nam život pruža. Poziva nas da sljedeći put kada pomislimo kako smo nesretni u životu pogledamo njegove transformacije beskućnika i na trenutak promislimo o tim ljudima te iskažemo zahvalnost za sve ono što imamo – počevši od krova nad glavom, hrane i svega onog što nam treba za život, a što obično uzimamo zdravo za gotovo, zaboravljajući da ima ljudi koji sve to nemaju, a trebali bi imati, jer svi zaslužujemo imati normalne životne uvjete. Sjetimo se da svi moi u sebi imamo sve ono što nam treba da budemo istinski sretni, jer ono što nas zapravo čini sretnima je besplatno, a to su topli međuljudski odnosi koji ne bi smjeli biti materijalno orijentirani, već temeljeni na ljubavlju i međusobnom poštovanju… Sve što nam svima treba je ruka u ruci, zajedništvo koje nas liječi.
Svi jako dobro znamo da ima ljudi koji nas spuštaju i onih koji nas dižu. Držimo se onih ljudi koji nas dižu, koji nas razbuđuju, koji nas motiviraju, koji nam pune baterije inspirirajući nas za nova dobra djela i izbjegavajmo u širokom luku one ljude koji nas na bilo koji način sputavaju, uspavljuju, spuštaju, demotiviraju i guraju prema dnu oduzimajući nam pozitivnu energiju koja nam je potrebna za izgradnju boljeg svijeta. Svijet može biti tako lijep kada svatko u sebi osvijesti ljudskost i ljubav prema drugome čovjeku.
