Strast koju osjećam prema čudu Života nikada nitko i ništa nije moglo poljuljati. Čak i kada bih zalazila u izazove ili bi oni zalazili u mene, ta je strast tinjala, držala mi prostor i nije me napuštala.
Teško je tu vatru opisati onome tko se nikada s njom nije susreo, no gotovo da sada već mogu jamčiti da je upravo ona zaslužna za svu ljepotu na putu i da kada je jednom spoznamo, nemoguće je da nas napusti.
Ma što se događalo i kako se iskustvo Života odvijalo. Ta strast je goruća vatra u srcu koja nas uvijek drži u spoznaji da mi nismo iskustvo kroz koje prolazimo, već beskrajna manifestacija čiste ljubavi. Samim time nam ne dopušta da zađemo u prostor gdje Život ne volimo.
Voljenje Života iznimno je snažna energija koja na razne načine pokreće djelovanje sila postojanja, a jedna od manifestacija toga je i da se taj isti Život uvijek nekako čudesno pobrine za nas.
Više ni ne brojim blagoslove, ali ni jedan mi ne prođe kroz prste, a da ga ne poljubim, da mu se ne zahvalim. Svakog dana ih je toliko da nemam riječi.
Samo dišem, okupana ljubavlju svetog mikrosvemira. Obnovljena. Spremna za nove priče pred nama. Voli, bit ćeš voljen.
Hvala, hvala, hvala Živote!
