Isprva se to manifestiralo kao duboki unutarnji osjećaj, a potom se i prikazalo u raznim oblicima oko nas i time mi, kao i obično, potvrdilo spoznaju u izvanjskom svijetu. Kamo god bih se okrenula, prostirala se refleksija. Kao da se Nebo ogledalo u Zemlji. Prizori nisu bili samo nevjerojatni za oči, već i za dušu.

Izvor: Facebook

Znala sam da je to znak i samim time se još više produbilo polje unutarnje Ljubavi u meni.

Što je to u ovom slučaju Nebo, a što Zemlja i kako izgleda iskustvo Života u kojem je to dvoje pomireno, odnosno, kako ja volim reći: gdje je Nebo na Zemlju spušteno?

U mojoj je spoznaji Nebo svijet duha. To je suptilni, živući svijet koji nadilazi naše unutarnje odaje koje su obuhvaćene s naših pet osjetila. U svoja oba romana puno sam pisala o tom svijetu izvan pet osjetila. O oblasti duha/energije koja zalazi u prošireno stanje svijesti. Iako je to teško objasniti nekome tko nema izravno iskustvo takvih stanja, taj je svijet itekako stvaran i kada jednom zakoračimo ondje, uvidjet ćemo da je i stvarniji od ovog vanjskog kojem smo toliko skloni.

Svijet duha protkan je finim nitima postojanja. Ondje postoje vrijednosti višeg reda poput bezuvjetne Ljubavi, polja beskonačnih mogućnosti, povjerenja, milosti, povezanosti s latentnim silama postojanja, istinsko suosjećanje, nevezanost za ovozemaljske traume, duboka radost i štovanje ljepote u njenom čistom obliku i drugo.

Taj svijet se ne može iščitati iz knjiga ili preslikati iz iskustva drugih koji su ga dotakli. Taj se svijet mora iskusiti, spoznati na svome vlastitom Biću da bi se iz njega moglo na bilo koji način živjeti i djelovati.

Ulaznica u njega otvoreno je srce, utišan um i nadrealna unutarnja strastvena znatiželja koja nas vodi i onda kada se naše fizičko biće umori i naizgled odustaje od potrage.

Spoznaja tog svijeta pokreće nevidljive, čudesne, božanske sile da to iskustvo na neki način utjelovimo ovdje.

Tada se to Nebo spušta na Zemlju. Umu to možda zvuči nemoguće, no Život zna svoje i ide za tim da to Nebo u koje smo zakoračili oslika ovdje na Zemlji. Možda ne u potpunosti onako kako bi naš ljudski oblik zamislio, ali to nije ni važno. Važno je ići za tom svetom silom postojanja u svakome trenu i neprestano djelovati s mjesta čiste ljubavi.

Tako onaj koji poznaje i živi Nebo te tim iskustvom kupa drugoga, poznaje refleksiju tog Neba na Zemlji. To znači da su njegovi odnosi uređeni i ljubavni, djeca, ukoliko ih ima, žive sretnim djetinjstvom, prvenstveno na nivou unutarnje ispunjenosti i ljubavi, podrške i sigurnosti te da su voljena istinski i s pravog mjesta, a što je najveći zalog za budućnost.

Istodobno on posjeduje neprestano povjerenje u tijek života, dubinski je radostan i postojan iznutra čak i uslijed izazova, ima osjećaj svrhe, mira, punine.

Vanjska realnost reflektira mnogo sklada, ljepote, iskustava koja potiču duboko zadovoljstvo na nivou duše i tijela. Javlja se stalna podrška u obliku divnih, dubokih, autentičnih ljudi otvorenog srca koji vole i razumiju iskustvo Života i zajedno tvore krug ljubavi i podrške, čežnje srca ispunjavaju se s lakoćom i u pravom trenutku, prilike se isto tako neprestano otvaraju i život kao da nema zastoja, kao da neprestano teče.

Kada se dogodi neki izazov, upravo taj protok ponovno daje duboku unutarnju spoznaju da će i to proći i da će ponovno nastupiti mir. Do Neba na Zemlji dolazi se predanim, svjesnim življenjem, fokusom na ono što uistinu dolazi od ljubavi, a ne od površnih prikaza iste, neprestanim odabirom puta na kojem je svjetlost, čak i kad uopće nemamo viziju kamo taj put vodi, traženjem svoje istine i svojih puteva pod cijenu toga da smo sami na svijetu.

Tada će se u nekom trenutku otvoriti procjep u nama iz kojeg će početi Nebo navirati na Zemlju.

Taj se trenutak neodgodivo prepoznaje i svijet ga prepoznaje.

Vjeruj. Ljubim Te.