Kad osvijestimo svoju pravu prirodu i krenemo živjeti iz duše, a ne iz nametnutih nam uloga i programa, s nas samih se skida sloj po sloj iluzija koje smo godinama gradili i njegovali.
Istodobno se događa i to da počnemo svijet i druge doživljavati bez identifikacije s njihovim ulogama i izvan idealizacije te nam slika svega oko nas postaje potpuno drugačija.
To može biti trenutak iskušenja jer nam se do tada poznati eter odjednom čini nepoznatim i dalekim, no to je najbolji trenutak koji nam se može dogoditi. Trenutak nakon kojeg slijedi jasnoća, čistota i jedan potpuno novi svijet.
U toj točki puta prema sebi, prema životu iz duše, mogu otpasti mnogi dotadašnji odnosi, navike i poslovi. Ljudi koji ne žive uistinu sebe i koji su navikli da ih doživljavamo kroz idealizaciju i uloge će se iznutra snažno pobuniti kad osjete da se mijenjamo.
Što smo ih više idealizirali, to će se više opirati. I tada ostanimo mirni. To je dio puta.
S vremenom će jasnoća i istina sve više obasjavati naš put. Bit će dana kada će nam se činiti da smo potpuno sami, no baš tada, iako toga možda nismo svjesni, podrška Života će biti najsnažnija.
Jednog ćemo se jutra, nije ni važno kojeg, probuditi. I sve će oko nas biti nekako drugačije.
Boje će biti sjajne i pune. Mislima će nježno vibrirati mir. Neće biti unutarnjih previranja ni tjeskobe. Zrak će biti mek. Portal u svijet bit će otvoren i kroz njega će nam prilaziti neki drugi ljudi, a tako dušom bliski.
Nestat će pitanja. Odgovor će se nazirati u svemu. Ne brini. Sve dobro je. Kad kreneš kući. U sebe. Zajamčeno Životom.
