Ustajem jutros u osunčanom domu. Suprug je na putu, djeca i ja imamo svoje male rituale. Otpratim ih potom u školu i vrtić, kupim na povratku nekoliko sitnica i sjednem na terasu obližnjeg kafića popiti cijeđeni sok, okupati se u zelenilu i ljepoti jutra. Ne radim tog trena ništa, ne promišljam ni o čemu iako me danas čeka mnogo toga. Samo bivam.
Nakon nekog vremena počinjem primjećivati svijet oko sebe. Za dva okolna stola sjede ljudi i prilično glasno (ili mi se tako iz unutarnje tišine čini) razgovaraju. Nemoguće ih je ne čuti, a kada je nečija priča tako blizu našem eteru, znam da ima poruku.
Za jednim stolom sjedi odrasli mladi muškarac sa psom i stariji muškarac. Stariji vrlo autoritativno vodi riječ i energetski mlađem ne dopušta njegov prostor. Najprije mu priča o svojim dijagnozama i liječničkim pregledima, a nakon što mlađi u nelagodi pomiluje psa, poziva ga na red i govori da ga pažljivo sluša, jer su u pitanju važne stvari.
Osjećam energiju mlađeg i vidim kako sve više tone u svoj stolac. Ne govori ni riječ. Zatim stariji mijenja temu. U doslovno pet rečenica iskritizira na sve načine život mlađega: od toga s kim se navodno druži, koliko je novca potrošio otkad živi sam, što svako malo putuje i slično.
Postaje jasno da su u priči otac i sin. Sin i dalje šuti, pomiluje s vremena na vrijeme psa, čeka da sve ovo završi, da može mirno udahnuti i otići u svoj svijet. Ima predivnu, duboku i mirnu energiju, svjestan je svega, osjeća se da poštuje oca , ali i da je potpuno zagušen njegovim poljem i jedva čeka da ode.
Moja duša također želi otići od tamo iako je planirala pročitati nakon početnog bivanja još nekoliko stranica knjige. Tako i činim i duboko udišem svoj Život nakon što dolazim kući. Zahvalna. Slobodna.
Naši unutarnji dijalozi vođeni su našim nesvjesnim. Oni ne samo da opterećuju nas same i ruše čistu, visoku vibraciju duše, već mogu itekako narušiti energiju onih s kojima ih vodimo i u potpunosti oblikovati odnose u smjeru sasvim suprotnom od ljepote, ljubavi, podrške i smisla.
Često ne služe ničemu, osim da zaguše eter. Na koji način razgovaramo sa Životom?
Na taj će isti način i Život razgovarati s nama. Probudimo se u Ljubavi.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
