A što ako Ti kažem da zapravo ne trebaš činiti ništa? Ili barem ništa od onoga za što su Te uvjeravali cijelog Života da baš tako trebaš činiti. Ništa osim nečeg vrlo važnog, a to je – voljeti.
A što ako Ti kažem da za potpunu ljepotu bivanja ne trebaš pokušavati ništa. Osim voljeti.
Kako se voli? Tako da se snažno zagrli Život. I beskompromisno Isključe vijesti koje sadrže strah. Kako one iz medija, tako i one iz privatnih glava. I svoje također.
Kako se voli? Tako da izuješ cipele (pa što ako si i u glavnoj ulici glavnoga grada), pogledaš u nebo i osvijestiš njegovo prostranstvo.
Pa kažeš onome tko Ti svojim pritužbama na Život, prikrivenim ili javnim, ulazi u prostor: “Oprosti. Ne mogu sada. Pričam s oblacima. Kasnije imam sastanak sa zvijezdama. A ujutro s izlazećim suncem. U međuvremenu se volim sa Životom kroz razne oblike.”
“Lud si!” – možda će Ti netko reći, a pomislit će sigurno. A Ti ćeš znati da si najispravniji ikada.
Jer čuvaš svoje sveto polje. Svoje rezervoare žive energije. To će se polje pobrinuti potom za Tebe i sve Tvoje. Vidjet ćeš.
Kažem Ti da zapravo ne trebaš činiti ništa. Osim voljeti. Voljenje je čuvanje od svega – što Ljubav nije. Što milo i nježno nije. Što toplo i meko nije. Životom jamčim Ti.
