Tu se radi o procesu koji se ne događa preko noći. Kako rastemo u svijesti, tako se naša energija mijenja na najdubljim razinama te jednostavno prestajemo djelovati na temelju starih, nesvjesnih obrazaca. Tada nas samo od sebe prestaje privlačiti ono što nas je možda nekad privlačilo. Što nije duboko, ljubavno i sveto. Kao da se od nas samo tako nešto otkine.

Što smo više zaronjeni u Srce, to nam je jasnije da su odnosi tu da nas podržavaju u Svjetlosti, a ne da nas odvajaju od nje. Da nas proširuju u dubine i da se kroz njih kupamo u sjaju zvijezda, a ne da hodamo po ljepljivom tlu i neprestano stružemo taj talog sa stopala kako bismo mogli dalje. Sporo i bez vjetra u krilima. Oduvijek su odnosi bili moje Sve.

Možda i stoga što mi je tako udobno bilo nasamo s Dušom pa kad bi Ona pozvala nekog u svoj eter, moralo bi to biti neko doista duboko iskustvo. Vrijedno samog življenja. Kad nije bilo tako, znala bih da nije “moje”. I da je etapa na putu učenja.

Duša nije poput uma ili sakralnog centra da bi na štošta pristala. Ona zna da smo stvoreni da se kroz dubine povezujemo. Da se u nutrini prepoznajemo i nježnom ljubavlju čuvamo.

Zna i da je smisao voljenja pripadanje. I to takvo da se pretopimo u nečije srce, a svejedno ostanemo svoji i taj Netko ostane svoj. Za to treba filigransko osjećanje i koji put kozmičko znanje, ali Duša je stvorena i od tog osjećanja i od takvog znanja. I vodi nas bez okolišanja. Kad se probudimo i njoj se prepustimo.

U odnosima me nosi sloboda. Ona se ne sastoji samo u tome da nas netko ne kontrolira i tipično ljudski usko ne vezuje. Sloboda je i slobodna, duboka komunikacija. Mogućnost da u svakom trenu izrazimo svoje osjećaje bez bojazni da ćemo biti pogrešno shvaćeni. Sloboda protoka. Dodira. Milosti. Sloboda dubokog prožimanja. Sloboda da mogu nestati od siline Ljubavi i ponovno se roditi. Sloboda da budem to što jesam i da me Netko u tom prepoznaje i zna da je to prepoznavanje vrijednije od svega. Od svih igri sakrala i ega. Isto vrijedi dakako i obrnuto.

Odnosi nisu sporazum (um) ili tek zabava (sakral). Ako to ne osvijestimo, prije ili kasnije ćemo zapasti u prazninu, otpor i/ili patnju. Oni su otisak Duše. Da bismo doista u njima uživali onako kako je predodređeno, potrebno je oljuštiti sa sebe sve ono što je potrebito.

Hvala, Živote, što uvijek hodaš korak ispred nas i utireš svjetlosnu stazu. Nemam riječi. Samo volim.