Dopusti sebi da se ne uklapaš svugdje. Nemoj pod svaku cijenu biti opsjednut željom da te svi moraju voljeti. To je najbolji put u propast. Ljepota života je kada si svoj, kada imaš svoj put, ostvaruješ svoje čežnje i imaš svoj mali krug ljudi koji te voli i kojega ti voliš. Čudo života je kada dođeš na cilj koji si želio i shvatiš da si to ostvario svojim rukama, svojim trudom i žuljevima, a ne dodvoravanjem nekome tko ti je to omogućio.
Nemoj da te zavaraju oni koji kažu da moraš biti kao svi. Ne moraš i nitko to od tebe ne traži. Pokušaš li se svugdje uklopiti prokockat ćeš mnoge lijepe prilike života jer nećeš ići za onim što ti srce kaže, već za onim što drugi govore. A to na kraju može ispasti prestrašno. Dopusti sebi da se ne uklapaš svugdje, da misliš drugačije, da osjećaš drugačije i da živiš drugačije. Dopusti sebi vidjeti i osjetiti koliki je blagoslov biti ono što doista jesi.
Zapamti jednu stvar. Ne promatraj sebe kroz postupke drugih ljudi. Ne čini to sebi. Opasno je. Ne promatraj sebe kroz ono što ti je netko rekao. Ili učinio. Bilo to lijepo ili ružno. Jer na kraju opet dođe na isto. Postat ćeš jako nesiguran. Nemiran. Nezadovoljan. Kada to nije onako kako si ti očekivao. I s vremenom to umori čovjeka. Više nego bilo što drugo. Te više ništa ne znaš. Promatraj sebe samo kroz svoje oči. Svoj pogled. Svoje srce.
I još jednu stvar zapamti. Ne oslanjaj se mnogo na druge. Jer jednom kad se ljudi izmaknu, tresnut ćeš i razbit se o pod. Nitko ti nije dao garanciju da će ostati uz tebe zauvijek. Zapravo ljudi obećaju, a ta njihova obećanja ravna su vjetru koji puše. Danas iz jednog pravca. Sutra iz drugog. Pokušaj se što više osloniti na sebe. Danas će ti biti teže. Ali sutra će ti već biti lakše. Znat ćeš u kakvom svijetu živiš. I kakav svijet živi u tebi.
Što god život donese, ne zaboravi ponekad isključiti se. Ne trebaš sve vidjeti. Ne trebaš sve čuti. Kako život postaje lijep kad napraviš selekciju. I ostaviš samo ono što zaslužuješ. I ono od čega rasteš. Emocionalno. Duhovno. Ne razumiju svi koliko je dragocjeno povezati se sa sobom. Živjeti bez osvrtanja natrag. Ne trubiti puno drugima o sreći. A ono što boli čvrsto stisnuti u sebi. Jer si na tome rastao. Sazrijevao. Postajao bolji čovjek.
Što god život donese reci sebi: Nema života na pola. Prepuštanja slučaju. Moraš znati što ćeš. Koji je tvoj put. I cilj. Bez borbe ništa ne dobivaš. Ne vrijede ti lijepe oči i ugodan glas. Samo stisni zube i guraj dalje. Kroz mračne trenutke. Nerazumijevanje bližnjih. Izdaju. Napuštenost. Ima kraja nevoljama oko tebe. Jutro uvijek najljepše zasja kad je noć bila najmračnija. Samo ne smiješ odustati prije kraja.
Ne razumiju to svi ljudi, za sretan život ne treba puno. Tek da naučiš voljeti male stvari. Na nekom tihom mjestu daleko od ljudi koji umišljaju da su nešto veliko. Bez puno riječi. Ali s puno osjećaja. Za one koji su tu. I u oluji i u bonaci. I da naučiš reći: Dosta mi je. Kad ti je stvarno dosta. Jer čarolija života dolazi kad je puno srce, a ne kad su pune ruke. I s ljudima koji su naučili da je važno vjerovati, a ne samo imati.
Samo malo hrabrosti, ljubavi i strpljivosti i danas ćeš stići daleko. Puno je više prostranstava koje treba osvojiti u nama, nego onih ispred nas. Sat otkucava. I života je sve manje. Zgusni ljepotu postojanja u tom da se danas nekome približiš, da nekoga nečim iznenadiš. I pokažeš kako se s malo pažnje može napraviti puno. Lijepo je kad svoje tragove ostaviš na ovom svijetu. Na onima koje si volio. Onim za što si se borio.
