Ljude razdvoji kada više nema dovoljno snage podržati drugoga. Stisnuti mu lajk. Reći mu da se isplati ići za njegovim snovima. Ljude razdvoji kad prestanu raditi na sebi i kada pomisle da su pozvani samo drugoga mijenjati.

Ljude razdvoji kad prestanu cijeniti ljude. Kad prestanu uzvraćati osmijeh. I kada nemaju više snage za lijepu riječ, podršku, utjehu. A vjerojatno zato što je ni sami nisu dugo primili. A onda čekaju da drugi napravi prvi korak. I da sve krene drugačije. Ali to ne dolazi. A vrijeme prolazi. I sve smo dalje. I dalje. Ljude na razdvoji udaljenost. Već manjak poruka. Poziva. Pitanja „kako si“. Razdvoji ih život koji više nije život. Razdvoji ih nedostatak dobrote koja spaja ljude. Biti dobar postalo je nešto nepopularno, jer te ljudi smatraju slabićem.

Žalostan je svijet koji dobre ljude smatra slabićima. Znam da takav svijet neće dugo opstati. U sebe će se urušiti. Dobrota nije slabost. Iskrenost nije slabost. Empatija nije slabost. Zato bez obzira na sve, ti svoju dobrotu zadrži u srcu. Ali dobro pogledaj kome ćeš je dati. Jer ima ljudi koji će te samo ispljunuti kad dobiju ono što su trebali od tebe. A to boli. A kad duša boli, nema riječi koje to mogu izreći.

Ponekad samo trebaš sjesti. Disati i promatrati svijet pred sobom. Promatraj prirodu! Naučit će te smirenosti. Naučiti će te vjerovati. Osjećati. Živjeti. Saberi svoju snagu i poveži se sa sobom. U vjetar izbaci stvari koje te muče. Jer ti nisi samo oblik tvoga tijela. Ti si sve ono bolno što si u sebe potisnuo. Otpusti to. Sutra život obećava novu priliku. Rast. Počni jednom živjeti kao da ti je svaki dan posljednji. Čuda ćeš otkriti!