I zapamti jednu stvar. U životu nam dolaze stvari koje trebamo onda kada im se najmanje nadamo niti ih tražimo. Sve kad-tad dođe na svoje. Treba nam malo mira. Jedno prijateljsko rame. Drugačiji, bolji svijet. Osmijeh i lijepa riječ nevjerojatna su kombinacija. Nakon toga ništa više ne ostaje isto. Nitko ne ostaje isti. Smekša se i ono najtvrđe srce. I uvijek budi spreman da ih daš. I da ih primiš. Tako život postaje jedna lijepa priča koja se ne da prepričati.

Čovjek u životu ne traži i ne treba puno. Tek da ima jednu pravu osobu pokraj sebe. Koja će i u dugim zimskim noćima i u proljetnim jutrima biti tu. Kada je teško. I kad nije. Kada nađeš takvu osobu, čuvaj je poput najvrjednijeg blaga.

Zapamti jedno pravilo. Ljudi nisu stvari da ih možeš koristiti po potrebi. I kada ti više ne trebaju, onda ih odbaciti. Nisi čovjek ako to činiš. Nauči sebe što i tko ti doista treba za život. I tada ćeš sve stvari dovesti u red. I vidjet ćeš da ti ne treba nečije savršenstvo. Ni izvana, ni iznutra. Treba ti netko da ti vrati osmijeh na lice kada ga nema. Netko tko se trudi da te ne izgubi. Netko tko zna tvoje vrijednosti na koje će te uvijek iznova podsjetiti i dignuti te kada padneš, kao i ti njega ili nju. Znaj cijeniti dobre ljude i budi zahvalan nebesima za svakog od njih.