- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha
Jednu stvar nikada ne znaš. A ta je kada nekoga vidiš posljednji put. Kada je nečiji posljednji dan? Kada nekoga vidiš možda posljednji put?
I što ako si se taj dan otresao na tu osobu? Što ako si izbacio sve ono loše što su u tebe napunili drugi ljudi? Promisli malo o tome kad si u društvu neke osobe. Nikada ne znaš koliko ćeš još trenutaka imati s njom. I kako će vaša zajednička priča završiti. Nemoj da niti jedan susret završi nekom ubojitom riječju, hladnoćom, bezobzirnošću, jer sebi nikada nećeš moći oprostiti taj trenutak.
I onda kada te život umori, a godine ostave svoje, nemoj drage ljude uzimati zdravo za gotovo, jer svaki je dan jedna posebna prilika da voliš, da ostaviš trag, da netko na počinak pođe sretniji zbog tebe. Učini nekoga sretnim.
Nisi ni svjestan koliko velike stvari mogu napraviti tvoje ruke, a te stvari zoveš sitnicama. Nikada ne znaš kada nekoga vidiš posljednji put. Učini zato da svaki put kada si s nekim bude nezaboravan, lijep i poseban. Nije to neka komplicirana filozofija. To je samo život sa srcem. Kada živimo sa srcem, tada je svaki trenutak poseban i čaroban.




