- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha
Neki će ljudi za tebe reći da si hladan, distanciran, dalek, umišljen. A ne znaju tvoju stranu priče. Zapravo – pun si rana. Pun si povreda koje su ti zadali dragi i manje dragi ljudi. I tvoja hladnoća je samo tvoj štit. Tvoja distanciranost je zaštita. Od ljudi koje ne poznaješ. I ljudi koji ne poznaju tebe.
Ispod tvog štita je tvoje pravo ljudsko, toplo lice koje se bojiš pokazati onima koji te ne razumiju. Pušeš i na hladno. Zatvaraš se i onda kada možda ne bi trebao. Nakon svih povreda zatrebao ti je štit, kao i mnogim drugim ljudima. Ako mi nećemo zaštiti sebe, tko će nas zaštititi?
Prošao si sito i rešeto različitih udaraca. I izvukao deblji kraj gdje god si mogao. I sada znaš da je na kocki otvoriti se. I opet biti ono što si bio.
Nisi ti hladan. Nisi ti distanciran. Oni su hladni. Oni su distancirani. Ljudi koji u tebi nisu prepoznali toplo srce. I dušu željnu nježnosti. Malo blizine i lijepih riječi. Želio si samo da te netko voli. Da netko za tebe brine. A bio si samo kratkotrajna epizoda na nečijem životnom putu koja je prestala prije nego što je počela.
Pusti sada neka govore da si hladan. Oni koji te poznaju znaju istinu. I nemoj se predati. Nikada! Vjeruj u ljubav i dobre ljude, ljubav uvijek pronađe svoj put.
