Svi danas padamo na ispitu. I mogli bismo prignuti glavom što nismo glasniji. Što šutimo. Što zatvaramo oči. A trebali bismo vikati. I govoriti „dosta je“. Jadan je ovaj naš svijet. Mjesto mira – postalo je mjesto rata.

Prije 2000 godina došlo je jedno dijete na ovaj svijet. Da vrati djeci vjeru u snove. I ne samo djeci. Svakom čovjeku. Da vrati onom malom, bolesnom, napuštenom, obespravljenom čovjeku vjeru u bolje sutra. Ali to sutra nikako ne dolazi. Ovih dana jedni drugima odašiljemo lijepe želje i poruke mira i ljubavi. To je predivno. Stoga je upitajmo – Što je Božić?

Božić je dan da se nađemo na pola puta. I treba nam da nas podsjeti da ne zaboravimo biti ljudi. Voljeti. Gledati u svakom čovjeku brata. Kakav god da je. I vjerujem, jednoga će dana takav dan doista doći.

Nisu Božić samo okićeni borovi, umotani pokloni i one zvonke melodije u ušima. Božić je nešto drugo. Božić je trenutak prihvaćanja svoje najveće ranjivosti, saznanje da ne postoji neki idealan svijet i da će biti mnogo onih koji će te u tom svijetu pokušati povrijediti. Ali znaš da trebaš ostati jak, ne uzvratiti i uvijek gledati naprijed. Jer Božić je ono mjesto gdje trebaš umrtviti svoju sebičnost, pohlepu, aroganciju, a ne tuđu. Mjesto gdje trebaš uskrisiti svoju jednostavnost, ljudskost i dobrotu.

Božić nije neka čarolija svjetlećih lampica već saznanje da je život težak, ali i vrijedan življenja. I pokazuje ti da je mnogo stvari koje nećeš imati pod kontrolom. I da se mnoge tvoje želje neće nikad ostvariti. Ali nećeš dopustiti da te to uništi. Jer ćeš s vjerom ići naprijed. Slijediti neku zvijezdu i imati neku nadu. Božić je tvoja odluka da se nećeš predati onda kada ti bude najteže, da ćeš ostati čovjek i kada mnogi oko tebe to prestanu biti. To je Božić.

Postoje neki skupi pokloni čija je cijena nemjerljiva. Pažnja. Poštovanje. Povjerenje. Nakon njih više ništa nije isto. Ni kad ih daješ. Ni kad ih primaš. Samo jedna mala poruka. Ili poziv. I činiš drugačijim ovaj svijet.

I svaki put kad to ponoviš daješ jedan mali komadić sebe nekom tko ti je drag. Dotičeš srcem jedno drugo srce. I stvaraš nevjerojatnu čaroliju postojanja. S malo ljubavi ostavljaš odraz u kojem se samo nebo ogledati može.

Samo malo pažnje. Poštovanja. Povjerenja. I shvatiš da ti nisi birao kakav ćeš biti prema drugima. Biralo je tebe. Ono u tebi, jače od tebe. Ono što se dušom zove. I nakon nekog vremena saživiš se s nekim i postaneš djelić nečijeg svijeta.

Shvatiš kolika je sreća imati nekoga tko će ti i u najtežim trenucima pružiti razumijevanje. A nakon toga osjetiš da je sve na svom mjestu. Tvoj život opet ima smisao. Jer si povjerovao u ljubav. I naučio voljeti.