Ima jedno nepisano pravilo kada su noći duge – koliko god bile duge – završit će svitanjem. Koliko god patnja bila jaka – doći će vrijeme kada će i ona proći. I što ti vrijedi brinuti se?
Ne treba ti osjećaj koji sve oko tebe vidi kao problem – i ono što je problem i ono što nije. Ne trebaju ti ljudi koji od svega stvaraju dramu. Sve što trebaš je pustiti stvari koje ne možeš promijeniti i prihvatiti život onakav kakav jest, bez uljepšavanja, ali i bez nagrđivanja.
U blagdanskim večerima sve miriše na nadu. I pobjede i porazi. I dobitci i gubitci. I čini ti se da je sve tako trebalo biti. Koja je sreća kad u nizu brojnih sjena napokon sretneš čovjeka, nekog sličnog sebi i kada znaš da na nekog možeš računati i da taj netko može računati na tebe.
Ima jedno nepisano pravilo kada su noći duge i kada te ništa ne boli. Zahvali za njih. Zahvali za sve što si prošao. I vidjet ćeš – promijenit će te to i tvoj život na bolje.
