A očima koje su plakale puno jasniji je svijet. I ljudi. I život. Nije sramota plakati, sramota je rasplakati nekoga. Ali ne od sreće. Rasplakati nekoga od tuge i žalosti. Razočarenja. Bola.

Nije sramota osjećati. Imati dušu. Sažaliti se nad tuđom nevoljom. Nije sramota da netko vidi tvoje suze. I da te pita kako si.

Da stane pokraj tebe i utješi te s par lijepih riječi. Sramota je bezosjećajnost. Hladnoća do neba. I zato se ne pitaj pustiti ili ne pustiti suzu. Jedino suze te mogu naučiti pravom umijeću života. Jedino suze pokazuju da si čovjek. I ne stidi ih se. Neka se stide oni koji nikada ne zaplaču.