Možeš li jednu stvar danas odlučiti? Manje gledati na sat. Više u lica ljudi oko sebe. I prirodu. Ona ti doista ima što ponuditi. Jer život ne poznaje ni minute, ni sate. Ni dane, ni mjesece. Život poznaje samo trenutke. One male. Lijepe. Čudesne. Ništa posebno. Dovoljno da je po mjeri srca. Koje voli i osjećaja. Duboko i iskreno. A što će u njima biti to ćeš ti odlučiti. Tko će u njima biti, odluka će opet biti tvoja.
I kad usporiš život kao da se povećava njegova kvaliteta. Jesi li to primijetio? Svjesniji si svega što se oko tebe događa. Gledaš novim očima. Slušaš novim ušima. I dišeš punim plućima. Ali prije toga trebaš malo stati. I izbaciti iz glave sve one brige koje si tamo stavio. Ne trebaju ti ni za što. Niti će se sve to dogoditi tako kako misliš. Osjećat ćeš se dobro jer napokon živiš ritmom kojim živi tvoja duša. Više od toga ti i ne treba.
Ništa ne uzimaj zdravo za gotovo. Ni ovaj zrak koji dišeš. Ni komad zemlje na kojem sada stojiš. Jer za trenutak više ništa ne mora biti kako je bilo. Nauči cijeniti. Nauči zahvaliti. Ne radi nekoga drugoga. Nego radi sebe. Da naučiš živjeti. Ne zaboli nas pogled naprijed kad nemamo nade i kada je oko nas sve sivo. Zaboli nas pogled natrag, kada vidimo da je prošlo naše vrijeme. A potratili smo ga samo na beznačajnosti.
Ništa ne uzimaj zdravo za gotovo. Ni svoje srce koje sada kuca. Mala stvar može sve promijeniti. Ne trebaš zamjerati svaku. Ni sebi. Ni drugima. Ne trebaš pamtiti svaku lošu riječ, mrk pogled ili ignoriranje. Ljudi jednostavno nekada imaju loš dan. I ne podnose ni sebe. A kamoli svijet oko sebe. Kako god bilo, nauči zahvaliti za svaku sitnicu. Jednoga dana vidjet ćeš koliko je blagoslova imao tvoj život. A nisi ih znao dovoljno cijeniti.
Ima još duša satkanih od dobrote. Tiho idu ovim svijetom. Ne podižu buku. Naučili su voljeti kroz mnoge udarce koje su dobili. A udarali su ih. I uzduž i poprijeko. Ljudi kojima je samo do nekog interesa stalo. I kojih nije bilo briga ni za što drugo. Ima još duša satkanih od dobrote. Ali malo. Ima ih i njima treba malo nježnosti. Nečije blizine. Zagrljaj. Topla riječ. Jer čovjek se umori. I stane. I neće ni naprijed, ni nazad.
Ima još ljudi koji će biti tu kad trebaš. Neće puno govoriti. Niti se isticati. Jer nisu to naučili. Pokazat će ti kako čovjek više govori svojim djelima. A riječi su tu samo da pripomognu. Ima još malo takvih rijetkih ljudi. Koje je život učinio čudesnima. Težak život. Mnogo patnje. Samoća. Bol u grudima. Znaju oni da se ovdje na zemlji tako malo živi. Pa bez obzira na sve. Žive punim plućima. Žive cijelom dušom. Jer su tako odlučili.
Svi imamo jednu dijagnozu navečer. Previše mislimo o svom životu. Vraćamo se na mjesta gdje smo jednom povrijeđeni bili. Tražimo razloge. Uzroke. Objašnjenja. A trebalo bi pustiti. Sve pustiti. I samo dati malo nade u bolje sutra. I ne moramo sve imati u rukama. Ne moramo sve imati pod kontrolom. Neke lijepe stvari dogode baš onda kada ništa nije kako treba biti. I na najmračnijem mjestu upali se mala svijeća.
Svi imamo jednu dijagnozu navečer. Mislimo da će uvijek biti vremena. Da popravimo stvari. Da odživimo ono što smo propustili živjeti. I kažemo ono što smo propustili reći. Ali neće. Vremena je sve manje. Ne možeš ovaj svijet proći bez borbe. Ako imaš nešto što ti je važno. I nekog tko ti je na srcu. Pusti sve ono što su ti ljudi govorili. I na trenutak samo budi tu u trenutku kojeg imaš. I vidjet ćeš da je sve tako kako treba biti.
Niti jedan novi dan nema uputstva kako ga treba živjeti. To nosiš u sebi. Ali kako god bilo jednu stvar moraš znati. Nisi tu samo da očekuješ što ćeš od njega dobiti. I na tebi je velika odgovornost. Bit će ti onako kako si ti spreman dati. Lijepih osjećaja. Nježnih riječi. Velikih osmijeha. Onima koje je život nanio na tvoj put. Harmonija života je jednostavna, sredi svoje misli, riječi i djela, a onda ćeš vidjeti da će se sve oko tebe uskladiti.
I ne postavljaj danas neke teške zahtjeve. Ni sebi, ni drugima. Nisi ni svjestan koliko nečija prisutnost zlata vrijedi. I čuvaj je. Jer pravom prijatelju nema cijene. I jednu stvar uvijek zapamti. Za niti jedan cilj nije prekasno. I nisi prestar. Svi naši dani jednako vrijede. I oni sjajni i oni manje sjajni. I bit će ti onoliko lijepo koliko si ti odlučio da bude. Pogledaj u sunce i nauči nešto od njega. Uvijek idi naprijed. Kako god bilo nema povratka natrag.
Ne moli ljude da te vole! Ne ponižavaj se za mrvice nečije pažnje ili poštovanja. Ako ljudi ne vide vrijednost u tebi, onda problem nije u tebi, problem je u njima. I odmakni se od onih kojima si samo neki trofej za ponos, lutka za igru ili nešto treće. I postani jednom sebi bitan. Jer kako možeš drugome postati bitan kada ni sam sebi nisi. Kada u tome uspiješ vidjet ćeš kako će se mnoge stvari početi mijenjati. I posložiti same od sebe.
I kada vidiš da te netko neće, otiđi dostojanstveno! Podignute glave. Srcem koje još nosi nadu. Ovaj svijet je pun opcija. Netko hoće, netko neće. Toliko je ljudi na planeti da se ubijaš negativnim mislima zato što te netko odbio. Čuvaj svoju dušu. Trebat će tebi, a i onima koji te vole. I vidjet ćeš, dogodit će se nešto nevjerojatno. Doći će dan kad ćeš prerasti ljude koji nisu mogli rasti s tobom, voljeti s tobom, živjeti s tobom.
