Ne možeš ljude naučiti niti da ljube sebe. A niti da ljube tebe. Možeš im samo dati do znanja, da ako dolaze s mržnjom, netrpeljivošću, hladnoćom, dvoličnošću, da je onda bolje da niti ne dolaze. I poželjeti im sretan put. Jer trebat će im mnogo sreće ako su se s takvim teretom zaputili kroz život.

Prije ili kasnije vjerojatno ćeš i sam takve ljude susresti. Nemoj se onda puno zabrinjavati kada te povrijede. Ponize. Okleveću. Samo priupitaj sebe kako si uopće od takvih loših i pokvarenih ljudi uopće mogao očekivati nešto lijepo. Ohrabrujuće. Poticajno. Nisi bio dovoljno oprezan. Probudi se i budi svjestan s kime imaš posla. Nemoj sklapati prijateljstva s glumcima koji te žele iskoristiti, već s iskrenim i pravim ljudima.

Čineći zlo drugima, pokvareni ljudi čine zlo samima sebi, a da toga nisu ni svjesni. Nikome takvi ljudi ne trebaju.

Trebaju nam dobri, poticajni, umirujući ljudi s kojima zajedno rastemo u dobru, a ne ljudi koji nas na bilo koji način uznemiravaju oduzimajući nam besramno naš pravo na naš unutarnji mir i unoseći u naš život negativnu energiju.

Ne možeš ljude naučiti da poštuju sebe, niti da poštuju tebe. Pusti neka ih život to nauči. Ali jedno moraju znati. On će ih to naučiti, ali na jedan mnogo teži način. Bolniji. Tako to jednostavno ide. Sve se vraća. Baš sve. Zato nastavimo ići putem dobra i dobro će nam se uvijek vratiti, a oni drugi koji su krenuli stranputicom, neka im je sretan put, što dalje od nas. Kojeg li olakšanja reći zbogom lošim ljudima i koje li sreće putovati kroz život uz dobre ljude.