- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha
Postaješ čovjek tek onda kada shvatiš koliko ti vrijedi majka. Imao je pokraj sebe ili nemao, znaš da je pokraj tebe bilo tvoje najveće blago. A uvijek ti je govorila da si ti njeno blago. Majka je slika ljubavi u onom najčišćem, izvornom obliku kakav se spustio s neba. Majka je put do tvoje vlastite duše, odgovor na svako tvoje pitanje, melem za svaku tvoju ranu. Majka je sve ono što imaš reći ovom svijetu i sve ono što želiš čuti od istoga svijeta. Mali svijet koji nadilazi cijeli svemir.
I nikada joj nećeš dovoljno moći zahvaliti za sve što je učinila za tebe, za sve one mjesece u kojima te nosila pod svojim srcem, one prve godine kada ti je bila jedina veza sa životom. Majka je ono što prkosi vremenu. Majka je ono što ti čuva leđa i kada ti svi okrenu svoja. Na koncu, kada pogledaš u oči majke, ne vidiš samo još jednu osobu koja hoda ovom zemljom, vidiš osobu koja je odlučila za tebe biti produžna Božja ruka na ovoj zemlji.
Sjeti se nekad svoje stare majke. Sve što je mogla dati – dala ti je. Nije kalkulirala. Nije se pitala koliko će joj biti vraćeno. Nije govorila „nemam vremena“. Kako bi bilo lijepo makar češće u životu susresti nekoga tko tako voli, jer nitko ne voli kao majka. Njezine su ruke ranjene od truda. I ljubavi koju ti je davala svakoga dana. Majke koja je u teškim danima govorila „izdržat ću i ovo“. I pokazala kako to izgleda kada nešto što se čini nemogućim postaje moguće.
Sjeti se nekad svoje stare majke i svog starog oca. Sjeti se ljudi koji su te učili hodati. Koji su te primili za malu ručicu i poželjeli ti pokazati svijet, uputiti te na pravi put u životu. Koji su se veselili tvojoj prvoj riječi kao svom najvećem uspjehu. Svojim primjerom ti pokazivali što to znači biti čovjek. Koji su svim srcem brinuli za tebe u sve dane i noći od tvog dolaska na svijet.
Sjeti ih se i reci im – hvala. To što sada dišeš, osjećaš, vjeruješ, nadaš se, ljubiš – njihova je zasluga. Njihova borba. Plod njihove ljubavi. Nemoj da njihov trud bude uzaludan. Nemoj da njihove suze padnu na praznu zemlju. Sve je itekako imalo smisla.
Oni su ti dali sve, svu svoju ljubav. Reci im hvala u svom srcu svaki dan. Ljubav je to koju je teško opisati riječima. I, kada malo razmislimo – malo je reći im hvala. Oni su ti i ti si njihovo utjelovljenje, njihova duša. Oni žive u tebi u sve dane tvoga života. Pokloni svoje misli tvojim dragim roditeljima, jedinim ljudima na ovome svijetu koji bi dali život za tebe. Sjeti ih se i osjeti svu njihovu ljubav u sebi.
