- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha
Koga puštaš u svoju dušu? Svakog prolaznika? Poznanika? Putnika koji je na trenutak tu prošao. A jesi li ikada saznao njihove namjere? Zašto su tu? Koliko im značiš? Kako promatraju tvoj život? I s kojim razlozima prolaze kroz njega? Jesi li se ikada priupitao koliko su ti ljudi tebi otvoriti svoje srce? I razgolitili svoju dušu? Koliko su ti oni o sebi kazali? Ili si ih samo pustio i rekao – neka bude što bude. Nemoj se kasnije žaliti.
Nisi na putu našao svoju dušu i zato pazi koga u nju puštaš! Možeš biti blizak s nekim i bez da si mu kazao svoje najdublje tajne. Pusti da vrijeme odradi svoje. Ono najbolje pokaže tko je prijatelj, a tko se samo trenutno prošetao kroz tvoj život. Pusti da različiti izazovi i kušnje pokažu vjernost. Tada ćeš vidjeti tko je otišao, a tko je ostao. Nauči se boriti za sebe i svoju dušu. U konačnici, to je sve što imaš.
S godinama shvatiš jednu stvar koju teško praštaš sebi. A ta je da si zaboravio postaviti granice. Ljudima koji su te iscijedili do posljednje kapi. Mentalno. Emocionalno. Duhovno. Nikada nisi rekao „dosta“. A trebao si tisuću puta reći. Kada si nakon svega što se dogodilo plakao ti, a ne koji su te iskoristili, povrijedili i otišli. A stvari bi bile drugačije da si samo stao i takvima rekao: „Do ovdje da, ali dalje ne“.
Nauči nešto o ljudima. Nauči da su drugačiji na riječima i djelima. I ne treba im vjerovati na svaku. I to što kažu da te vole ne mora uvijek biti istina. Budi oprezan! I nauči zaštititi sebe. Grabežljivaca ima posvuda. Ako neki čovjek kaže da je umoran od života, vjeruj mu.
Možda je samo problem u tome što je taj čovjek uvijek i za sve imao širom otvorena vrata. A onda kada su ljudi uzeli što su trebali, začudio se gdje su odjednom svi nestali. A on je ostao sam i kada je njemu zatrebao netko tko bi mu dao čašu vode, nigdje nije bilo nikoga. Pazi koga puštaš u svoj život, jer najveći je broj onih ljudi koji će te iskoristiti i nakon toga netragom nestati iz tvoga života.
