Potrebno je nekad napraviti neki otvor na duši i izbaciti sve ono što se skupilo. Ne skupljati ono ljudsko smeće do besvijesti. Ljudi se iživljavaju. Ne znaju gdje su im granice. Udaraju gdje si najslabiji. Postoji onaj osjećaj da te drugi ne razumiju i da te ne cijene dovoljno. I svi znamo kako je to. Pričamo o nekom drugom boljem svijetu. A borimo se za mrvicu dostojanstva u ovom. Samo malo pažnje i ljubavi i duša bi opet bila kao nova.

Zapamti jednu stvar. Život ne čeka nikoga. Nikada. Ni u čemu. Ima jedna lažna utjeha da će sutra za ono što želiš napraviti biti lakše. Da ćeš biti jači. Da će se naći više prilika. Da će se sve okolnosti poklopiti. Varaš se. Jedina prilika koju vidiš je ova koja je jutros počela izlaskom sunca. Pogledom u nebo. Udahom i izdahom zraka. Jer nije ovo samo vrijeme koje si dobio. To je tvoj život.

Zapamti jednu stvar. Nemoj sebe sažalijevati zbog loših stvari koje su ti se dogodile u prošlosti. Nije bilo lako. Nikome nije lako. Ali nekada samo treba stisnuti šaku i reći da je vrijeme za novu priču. Popiti kavu pa krenuti u novi bitku. Izazov za koji još ne znaš. Ne znaš kome se si danas potreban. I koliko čudesni mogu biti odnosi dvije osobe koje su iskrene. Oni koji vole uvijek dobiju drugu priliku. Iskoristi je.