O čemu i kome god pričaju, ljudi cijelo vrijeme zapravo govore o sebi, zato valja poslušati što pričaju i pitati se zbog čega o tome pričaju, jer tako otkrivaju sebe. Uvijek je pametnije slušati nego govoriti. Zašto bismo stalno govorili? Šutnja ponekad doista jest zlato.

Ljudi su na trenutak fizički pokraj tebe i čini ti se kako je sve divno i krasno, ali tko zna gdje su oni u svojim mislima i kojim prostranstvima lutaju njihove misli vjerojatno su negdje daleko, a prema svemu sudeći najdalje su sami od sebe. Toliko su daleko od sebe da sebe više i ne prepoznaju.

Nemoj da te to brine, jer ljubav, razumijevanje i poštovanje možeš dobiti od doista vrlo malog broja ljudi, a i ne treba ti to od svakoga. Zašto bi ti i trebalo? Ne živi se od ničijeg aplauza niti od nečijeg lajka na društvenim mrežama.

Što ti znači taj lajk? Ljudi time samo lažno hrane svoj ego, misleći kako su dobili na nekoj važnosti i kako im je netko svojim lajkom dao do znanja da drži do njih. Tko su uopće svi ti silni ljudi na društvenim mrežama? Tko bi ti od njih dao čašu vode? Sve je to samo laž i privid međuljudskih odnosa.

Živi se tako da stisneš zube kada je teško i kažeš sebi: „Prošao sam bol, suze, razočarenje, izdaju, proći ću i ovaj izazov i na kraju pobijediti.“ A sve je zapravo vrlo jednostavno. Kad se naučiš brinuti za sebe, naučit ćeš se brinuti i za druge, a i drugi će te više cijeniti. I koliko god bilo teško, znaj da je svima ponekad teško i da nisi sam. No, jednoga dana sve će to proći i vidjet ćeš kako život može biti lijep i kako sve može biti bolje i ljepše kada se pobrineš za sebe i zavoliš sebe i svoj život.