U biti, jedino što ljudi „znaju“ – to je: soliti pamet i držati prodike. A to vrijedi za apsolutno sve; a osobito za one koji su kakti nešto „riješili“ ili „postigli“ u životu itd.
A sve to je ravno nuli; jer čovjek ne zna uopće ni sam što je dobro, a što je loše. Odnosno, on je čak i „uvjeren“ – da zna da je nešto kategorički „ispravno“ – a to što je ispravno, vrijedi, možda za njega i još par drugih ljudi; za ostale ne.
I sve što se plasira, u začetku: od roditelja, pa od: obrazovanja, pa crkve, pa medija, pa glazbene i filmske industrije, pa informatičkih igrica, pa politike, pa „prijatelja“ i poznanika, pa društva općenito, pa samog narativa i diskursa, i sad da ne nabrajamo – sve je to u startu kontradiktorno i namješteno ili da te, s oproštenjem: iz*ebe u mozak, ili da ti ispere mozak.
Jer jedno se tvrdi, drugo se radi, treće se promovira, četvrto se plasira, peto se „prodaje“, na šesto te se nagovara, sedmo se veliča, osmo se osporava, i tako u nedogled. Zdrav čovjek, zdravog uma, ako to kuži, jedina mu je opcija da poludi.
A onda imamo primjerice svu tu spiku koja po meni nije ni najmanje podnošljiva. A to je zato, jer ljudima, u 99% slučajeva, uopće nije uključen mozak. Zbog toga i rade sve to što rade – na način kako to rade.
A time se ništa ne postiže, osim što svi do jednog – žive u zabludi; a uz to su okorjeli licemjeri koji izigravaju „nevine dušice“ – a jedva čekaju da ti „zabiju nož u leđa“ – čim ti okrenu leđa, odnosno čim dovedeš u pitanje njihov modus.
Jer svijetom vlada napuhani i isprazni ego blesavoće i pizdarija. Ljudi doslovno nisu ni dosljedni, ni vjerodostojni. Ljudima se apsolutno ništa ne može vjerovati. A onda kreću savjeti i propovijedi. I tako živo blato raste; a svi na njega nasjedaju.
Ali, od svega me najviše živcira, upravo ta dvoličnost: koja ima za cilj – natovariti ti: brige, zabrane, prijetnje, upozorenja, norme, lažni moral, lažnu etiku, lažnu savjest itd.
A nitko se ničeg ne drži. Odnosno svatko ide kako hoće. I ići će dok će moći. A još groznije, od toga je to što te se uvijek pokušava natjerati da prihvatiš stvari kakve jesu; i pazi ti sad uma: „da sebe uskladiš sa svijetom“ – jer je svijet, kakti, „OK“, odnosno, svijet je kakav je; a od tebe se traži da „sazriješ“ u smislu da popušiš sve moguće – je*ene fore koje postoje te da se adaptiraš, tj. u potpunosti postaneš klon.
Zbog svega navedenog, biti ću udaljen i popljuvan, te omalovažavan itd. – ali ću bar znati da postupam sukladno logici i da mi nitko ništa, podmuklo, ne može: podvaliti!
