Sreća je stvar energije, radije nego intelekta koji upire prstom u sjećanja o tuđoj sreći s TV ekrana i reklamnih panoa pored ceste. Zaista, može li se u (ne)predvidljivi život aplicirati sreća odabrana intelektom? Kako biste to napravili?

Kako bismo doista bili sretni – MI moramo biti izvor te sreće. To ne možemo odabrati bez da prethodno ne otpustimo onaj prvi, kopirani i duboko utisnuti odabir da budemo izvor smeću.

Svjesni um stalno bira sreću, ali nje, eto, nema. Zato jer pravi gospodar – nesvjesni um – krca smeće u želje svjesnog uma i to radi predano i s beskrajnom upornošću.

Sreća je u primjećivanju. U sitnim radostima koji poput deterdženta, kada ga malo kapnete, odmah rastvori ulje u krug oko sebe. Sreću moramo kapati pažnjom na Sebstvo kao i na svijet koji nas okružuje i svakodnevno nam daje male poklone. Imajmo na umu da se na isti način gradilo i stanje tzv. ne-sreće, od trenutka kada su nam oduzeli šuškalicu u davnom djetinjstvu.

Mi smo rastvarači starog ulja, a ne okolnosti, novi auto, sjajne crvene cipele. Sreća se gradi svojom energijom, ne bira se. To je moja želja za Novu godinu. Nestanite, rastočite se, rasplinite. Kapajte svoju pažnju u svoj život. Neka vam ona sve preuzme, neka se čvrsto i nepokolebljivo u njega utemelji.

“Želim vam sreću” je loša želja, a još gora čestitka. Želim vam dovoljno energije da pokrenete najintimniju Ljubav u sebi i njome sreću po životu razgrćete. Dakle, u sljedećoj godini vam želim 2025 puta više Ljubavi nego sada!