Bili biste neprestano u čudu. No, svemirci bi bili ravnodušni, jer su navikli na svoje okruženje. Slično bi bilo kada bi neki urođenik iz srca džungle došao u New York.

Kada govorimo o čudu, mi zapravo pričamo o bitki između navike i svježine. Čudo traži spontanost i protočnost, dok je rutina ubojica svakog VAU.

Jesu li otkucaji srca navika i rutina? Disanje, hodanje, kretanje rukama, sve su to rutine, gotovo nesvjesne. Ali, jednom kada ih postanete svjesni, dobiju priliku postati čudo.

Svjesnost je tako ništa drugo do prilika da prepoznamo da je život zapravo čudesni san, dok je java samo napor uma da pošto-poto ostane u dobro poznatoj zoni sigurnosti.

Volim te.