Bio sam nekoliko puta nezadovoljan poslovima, firmama, šefovima za koje sam radio, ljudima u svojoj okolini, ali sada imam znanje da su svi oni trebali biti u mojem životu i drago mi je da sam bio u središtu svega toga! Tako je nezadovoljstvo iz tog vremena dovelo do mojeg današnjeg odgovora na pitanje o životnom putu: “Da jesam, na pravom sam putu. I sretan sam zbog toga.”

Mi smo kao vrsta toliko iscrpljeni da jednostavno nemamo kapaciteta steći perspektivu trenutačne situacije kao potencijal za sutrašnji rast i izgrađenu mudrost. Ipak, nije sve tako crno! Možemo dobiti poneki uvid u smisao i svrhu onoga što se sada događa, s kojima ćemo biti zadovoljni. Za to nam treba malo tišine, mira i bezbrižnosti. To ostvarujemo u ovim meditacijama.

Kada govorimo o ispravnosti puta na kojemu se nalazimo, to bi se trebalo odnositi na to je li donosimo dobre odluke za svoje postojanje na ovom planetu u smislu iscjeljenja, boljih iskustava, stjecanja znanja o prirodi svojeg bića? Je li naše odluke ispunjavaju potrebu zbog koje smo mi na ovom planetu? Nitko u ovom kontekstu ne postavlja to pitanje! Uvijek se ono postavlja u kontekstu uma; imam li pravi posao, jesam li odabrao pravu partnericu, jesam li kupio dobro auto. Za um, životni put uvijek je usporedba i referira se na nešto što nikada nije ovdje. Uvijek je tamo!

Kada nam je u životu OK, ako prakticiramo otpuštanje i svjesno voljenje, onda možemo reći da je to put Ljubavi. Kada nam je sranje i drama, onda možemo reći da je to put iskustva. Mi biramo kako ćemo što proglasiti i kako ćemo hraniti to proglašenje kao oslonac u svojem životu. Nemojmo nazivati svoj put propalim, jadnim i tužnim! To nije istina. Radije se putem meditacije upitajmo: “Jesam li na pravom putu?” Pitat ćemo dušu, jer njezin je to put, ona je glavna!