- Nikola Borić
- Arhiva portala Epoha, No-mad Expedition
Naravno da postoje po dvije verzije svake priče. Ona koja se emitira na večernjim vijestima: ispunjena bolom, krvlju, izbjegličkim kolonama i liderima koji govore o “stabilizaciji regije” i ona koja se šapuće u hodnicima moći, crta se na kartama naftnih kompanija i čita između redaka ugovora o oružju.
Jedna je za nas. Druga je za njih. Kad god vidite “kaos” na Bliskom istoku, postavite si samo jedno, jedino pitanje: Kome sve to koristi?
Irak 2003. Nije bilo slučajno. Bila je to precizno koreografirana demolacija jedne od najstabilnijih sekularnih država arapskog svijeta. Kad je nestao Saddam, nestala je i ravnoteža. Na njenom mjestu niknuo je vakuum i u taj vakuum ušle su stotine milijardi dolara u oružju, privatnim vojnim kompanijama i naftnim koncesijama.
Sirija 2011. Nije bila slučajno. Ono što je počelo kao legitiman narodni prosvjed sistemski je pretvoreno u proxy rat u kojemu su se borile Turska, Saudijska Arabija, Iran, Rusija i SAD, svaka sa svojim interesima, nijedna za interese Sirijaca. Zemlja je uništena, ali su plinovodi i sfere utjecaja, naravno, ispregovarani.
Libanon. Jemen.. Gaza. Libija. Afganistan. Iran. Svaki put isti obrazac. Svaki put ista rečenica: “Situacija je kompleksna.” Kompleksnost je sjajan izgovor. Nitko ne zahtijeva odgovornost za ono što je “kompleksno”.
Tko drži konce?
Nije ovo teorija zavjere, to je geopolitika u svom najsirovijem obliku.
Bliski istok sjedi na dva resursa koja pokreću moderni svijet: nafti i geografiji. Tko kontrolira prolaze: Hormuz, Suez, Bab-el-Mandeb, taj kontrolira i globalni ekonomski puls. Tko kontrolira vladare tih zemalja, kontrolira prolaze.
Zato su desetljećima zapadne sile podupirаlе autoritarne režime koji su im odgovarali i rušile one koji nisu. Mubarak je bio “naš čovjek” dok nije prestao biti koristan. Gadafi je bio rehabilitiran pa uklonjen. Bin Laden je bio financiran pa je postao neprijatelj broj jedan.
Nema tu morala. Ima samo interesa. Psihopat nema moral.
Paralelna istina nije da su “svi isti” ili da “nema dobrih i loših”. To je jeftino nihilističko rješenje kojim se koriste oni koji ne žele misliti.
Paralelna istina je sljedeća:
Narodi Bliskog istoka nisu autori svog kaosa. Oni su najčešće njegova žrtva, žrtva imperija koji su ih kolonizirali i podijelili ravnalom i olovkom, žrtva hladnoratovskih igara koje su ih koristile kao šahovske figure, žrtva globalnog ekonomskog poretka koji im crpi resurse dok njima ostavlja nestabilnost.
I dok oni gore, doslovno i metaforički, netko negdje potpisuje novi ugovor. Zašto je važno to znati ? Jer dok mi vjerujemo kako je kaos slučajan, ne tražimo odgovorne za taj isti kaos.
Dok mislimo da su ti “divlji narodi tamo dolje” jednostavno nesposobni za mir, ne vidimo ruku koja ih drži u ratu.
Dok gledamo vijesti i osjećamo sažaljenje, ali ne i bijes, sustav funkcionira savršeno.
Paralelna istina nije pesimistična. Ona je samo stvarna. I tek kada je u potpunosti prihvatimo, možemo početi postavljati prava pitanja. Ne “Što se dogodilo?”, nego “Kome je to trebalo i kome je sve to bilo u interesu ?”
Kaos koji se ponavlja nije kaos. To je metoda. I to vrlo dobro isprobana. A na kraju smo pušioničari i mi sami, tisućama kilometara daleko, bez obzira što nas se to ‘kao’ ne tiče, ali itekako osjetimo to na svom novčaniku svaki dan i svaki dan će biti sve gore i gore.
Rješenje postoji, a ono leži u tome da se potrudimo biti što manje ovisni o toj industriji laži, manipulacije i profiterstva.
Psihopati i luđaci nikada neće prestati sa svojom agendom. Zato je sada krajnje vrijeme da progledamo, da posadimo svoj vrt, da stavimo par kokica u kokošinjac, da imamo dvije koze, da su nam u blizini obnovljivi resursi energije, pitka voda i više od toga nije nam potrebno.
Naravno da je to velika odgovornost, ali i veliki čin slobode.
