Većina nas živi po velikim gradovima u 50 kvadrata i manje. Kalkulacije radi, recimo da se svaka obitelj ove prekrasne planete preseli u kuću, dakle ne u neboder gdje živimo jedni iznad drugih, već u kuću od 50 kvadrata s 50 kvadrata vrta, što je sasvim dovoljno za proizvodnju polovice povrća koja nam je potrebna tijekom cijele godine.

Dakle, imamo 100 kvadrata po obitelji, što bi značilo da na 1 kvadratni kilometar stane 10 000 obitelji. Prema tome, ako nas ima 8 milijardi i podijelimo to sa 4, koliko prosječna obitelj ima članova, dolazimo do 2 milijarde obitelji. Taj broj dijelimo s 10.000 da dobijemo podatak na koliko kvadratnih kilometara možemo svi živjeti. Odgovor je 200.000 kvadratnih kilometara, a to je, dragi ljudi, svega 0,13% kopnene površine planeta tj. država veličine Ujedinjenog Kraljevstva.

Dakle, cjelokupno stanovništvo ovog plavog planeta s kućom i dvorištem stalo bi u UK te nam ostane prazna cijela Europa, Azija, cijela Afrika, obje Amerike, Australija te svi otoci i otočići bilo gdje na svijetu.

Na temelju tog izračuna, postavljam si dva pitanja. Prvo, zašto netko plasira laž da nas je previše ako ne zauzimamo ni 0,13% kopnene površine planeta? Drugo, zašto mi takve informacije uzimamo zdravo za gotovo bez preispitivanja?

Svatko tko je barem jednom u životu letio avionom, pogotovo po mraku, primijetio je da ste na svjetlu tek kada uzletite i sletite, možda se u daljini tu i tamo pojavi koja kuglica svjetla u obliku grada. Ne morate previše razmišljati da dođete do zaključka kako nas nema previše i kako je sve uglavnom pusto.

Ako vam ni to nije dovoljno, pogledajte satelitske snimke Zemlje u mraku, što je bio jedan od mojih kriterija kad sam sebi tražio mjesto pod suncem, da bude u što većem mraku, tj. bez ljudi. Moje osobno mišljenje jest da ne bi bio problem ni da nas je još triput toliko ako živimo po zakonima Boga oca i majke Prirode.

Izvor: No-mad Expedition