Jer umjetnost nikada nije bila samo slika, nota ili fotografija. Umjetnost je čin spašavanja trenutka od zaborava. To je hrabrost da nešto što je postojalo samo treptaj, pretvoriš u trajanje.

Neki vide samo ulicu, ja vidim priču. Neki vide prolaznika, ja vidim karakter.

Neki vide kišu, ja vidim poeziju koja pada iz oblaka.

Svijet je pun umjetnosti, ali je vide samo oni koji se još nisu umorili od čuđenja.

Fotografija me naučila najvažnijoj lekciji života – da najljepše stvari u životu nemaju namjeru trajati, zato ih moraš uhvatiti dok prolaze, prije nego što se pretvore u “moglo je biti”.

Umjetnost nije luksuz, to je naš kisik. Iskra života koja nas podsjeća da smo ovdje da osjetimo, a ne samo da prolazimo. Jer, na kraju, možda ništa ne nosimo sa sobom, osim onoga što smo uspjeli doista vidjeti.

Umjetnost počinje u trenutku kada prestaneš gledati, a počneš primjećivati.