- Sandra Rubić
- Arhiva portala Epoha, Pixabay
Marica ima četrdeset i sedam godina. Ona je udovica i školuje svoju kćer. Radi kao portirka u velikoj firmi, od ponedjeljka do petka, od sedam ujutro do tri popodne. Svaki radni dan, kad napusti svoje radno mjesto, uzima veliku vrećicu iz Jyska, koju svugdje nosi sa sobom i upućuje se na gradski trg.
Izvlači iz svoje velike vrećice iz Jyska, rasklopnu crnu stolicu, vrlo ugodnu za sjedenje, svoje crteže, prikopčane na male metalne stalke, pribor za crtanje, pastele u olovci i prazne papire.
Prazne papire prikopča na mali prijenosni stalak za crtanje i crta ljudska lica.
Marica nije završila likovnu akademiju. Ona je prirodni talenat za brze crteže, tzv. krokije (franc. croquis) za portrete. U roku jedne minute nacrta ljudsko lice i u potpunosti pogodi fizički, emocionalan i duševni izraz osobe koju crta.
Uvijek pita svojeg klijenta koju emociju želi na crtežu i redovito predlaže radost. Svaki dan, osim kad je ružno vrijeme, crta od 15.15. pa do 17.30., a onda se uputi svojem domu. U 18 h ulazi u svoju kućicu i sprema ručak, vješa rublje i čisti kuću.
Kći studira radnim danima, a vikendom radi u obližnjem kafiću i zarađuje džeparac.
Marica vikendom, u svome domu, vrijedno crta gradske motive, a onda ih radnim danom izlaže na gradskom trgu. Tamo je veliki promet turista i svaki dan proda barem tri crteža s motivom grada. Uspije svaki dan nacrtati i prodati i par brzih portreta. U prosjeku zaradi pedesetak eura dnevno.
Povremeno, zarađeni novac nosi u banku i sprema ih na štedni račun. Marica štedi za popravak krova. Kućica je jako lijepa, ali pomalo trošna i potrebni su popravci. Marica je svjesna, da kad prestane raditi, malo će toga moći i obnoviti. Mirovina će joj biti mala, jer joj je plaća mala. Uvijek je bila mala. Nekako se i krpala dok joj je suprug bio živ. On je imao dobru plaću i uštedio je dosta novca. Ali, kad se razbolio, ta se ušteđevina istopila.
Tako se Marica bori za egzistenciju. Njena je kći vrijedna mlada žena i ima velike snove. I ona se bori za egzistenciju. Marica je radosna osoba. Zato uvijek predlaže svojim klijentima da im ugradi u portret emociju radosti. Zapravo, Marica zna da radost nije emocija, već stanje duha. I potajno se nada da će svaki puta, kad klijent pogleda svoj radosni portret, osjetiti radost.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
