Naši potomci vjerojatno neće znati gotovo ništa o nama i rijetko će nas spominjati.

Upitajmo se – Koliko nas poznaje oca svog djeda i što zna o njemu i njegovu životu?

Nakon naše smrti, pamtit će nas možda nekoliko godina, a kasnije će naš život, sve naše fotografije i sva naša djela otići na smetlište zaborava. To je gola istina o životu.

Možda bismo, kada bismo više razmišljali o tome, shvatili koliko je naše snage i vremena nepotrebno potrošeno na zgrtanje svega što imamo… Kada bismo više razmišljali o tome, sigurno bi se promijenio naš pogled na svijet, bili bismo drugačiji ljudi… vjerojatno puno bolji jedni prema drugima. Jer, sve nas čeka ista sudbina. Baš sve nas. Ne bi li onda bilo bolje da i naši odnosi budu bolji?

Ljudi teže Imati uvijek sve više i više, a jako malo vremena ostavljamo za stvari koje su zaista vrijedne u ovome kratkom životu… Na žalost ovo sve više postaje stil našeg života.

Sigurno bismo više uživali u onim šetnjama u koje nikad nismo išli jer smo se borili za nešto prolazno, onim neuzvraćenim zagrljajima, onim poljupcima naše djece i naših neprežaljenih ljubavi, onim zezancijama koje nikad nismo imali jer nismo imali vremena. A svi znamo da to nije izgovor i da uvijek možemo naći vremena za sve ako to želimo.

Da smo pametnije raspolagali našim vremenom, razmišljajući o prolaznosti, to bi sigurno bili trenuci koji bi nam danas dok pričamo o njima izmamili osmijeh na lice i unijeli toplinu u srce.

Razmišljajući o prolaznosti svega što mislimo da posjedujemo, pomažemo sebi živjeti kvalitetniji život. Samom sviješću o smrtnosti, ispunili bismo naše živote s više radosti, nego što nam je donijelo prolazno bogatstvo koje je samo trenutno naše. To isto bogatstvo neće vječno biti naše, kao što mi nećemo vječno živjeti.

I to je ono što dan za danom rasipamo zbog pohlepe – dragocjeno vrijeme našega života… šteta. No, dobra vijest je da ima još vremena za nas, a koliko ga ima to ne znamo.

Možda nam je ostalo još 30 godina, možda 20 ili 10 godina, a možda i samo još koji mjesec, tjedan, dan ili sat… To nikada ne možemo znati. U tome je čar života.

Razmislimo malo o tome i počet ćemo drugačije živjeti i gledati na stvari i kvalitetnije provoditi svoje vrijeme na ovome svijetu. I, ono najvažnije – naši će međusobni odnosi u trenu postati puno kvalitetniji.

Izvor: Kulturizam