Knjiga bude jako debela, ipak je to 365 novih stranica samo za nas i te stranice čekaju da se ispune srećom i zadovoljstvom. Pa, dragi moji svi, zašto da ulazimo u prošlost, zar se nešto može vratiti? Ne, ništa se ne može vratiti, niti ljubav, niti godine, niti mladost. Jednostavno, život ide dalje bez obzira na sve. Život je jedan začarani krug iz kojega ne možemo izaći.

Sa životom nikada ne znaš što te čeka, što ti nosi novi dan, novo jutro. Život jednostavno živiš za sebe, a ne za druge. Život je ljubav, život je ovaj zrak koji udišemo, život je neiscrpno vrelo života. Život su usponi i padovi. Netko izgubi ljubav, netko izgubi oca, majku, baku, djeda, sina i preživi.

Istina, takav život kada izgubite nekoga svoga boli, ali i te rane s vremenom zarastu i osoba opet počinje živjeti. Živi ranjeno, ali živi. Žena izgubi supruga, suprug suprugu, majka izgubi dijete…

Koliko je ljudi ostalo bez svojih voljenih, a danas ljube druge, a dijete, kada izgubite dijete – to je vječna bol koju nikada ne možeš preboljeli i zaboraviti. Velika je to bol, a opet se živi, jer jednostavno drugačije ne ide. Zato, ljudi dragi, ne idite u prošlost, prošlost ostaje tamo gdje je stalo vrijeme. Volite sadašnjost i budućnost, jer baš to će nas odvesti do nečeg velikog što još itekako moramo upoznati. Pružimo ruku sadašnjosti i budućnosti, otvorimo širom oči kako bismo jasno vidjeli put kojim idemo. Neka nam je svima sretan put.