- Mario Žuvela
- Pixabay
Doći će vrijeme kada ćeš prestati trčati za pogrešnim stvarima. I reći sebi: “Ej, kakva sam budala bio.” Koliko je lijepih prilika bilo, samo da se pogled maklo malo sa strane. Zaboli čovjeka kad misli da ima nekog ili nešto, a nema. Kada misli da je nekome nešto, a nije. Kad ima neki osjećaj će nešto dobro biti, a taj osjećaj laže. I onda shvati da je u nekoj pogrešnoj priči. S likovima koji nisu njegovi i koji nikada neće biti.
Doći će vrijeme kada ćeš prestati trčati za pogrešnim stvarima. I vratiti se sebi. I napokon osjetiti koliko je moćno kad više nemaš potrebe nikome se dokazivati. Nikoga očaravati. Za nikim trčati. Jer ti može biti lijepo i kad si sam. Jer ispunjenje ne dolazi od nekoga za koga ti smatraš da ti nešto treba dati. Ispunjenje dolazi iz vlastite duše. Kad su sve stvari na mjestu. A onda u život i dođu svi koji tu trebaju biti. Neprocjenjivo.
S godinama shvatiš da je život prekratak za sva tuđa mišljenja. Što te briga tko je što rekao, kako te pogledao, što je pritom mislio? Hoćeš li jednoga dana nakon mnogo godina u riznici svojih sjećanja gledati mišljenja drugih ili ono što si prošao? Hoćeš li zbrajati one lijepe trenutke pune osjećaja ili neke spekulacije koje s tvojim životom nisu imale veze? Nemaš puno vremena da se središ u vezi toga.
S godinama shvatiš da je život prekratak da osuđuješ druge. Jer ne znaš njihovu priču. Nisi prošao ono što su oni prošli. Nisi svijet gledao njihovim očima. Zapamti, nekim se ljudima nećeš svidjeti što god učinio. koliko se god trudio. No to nije ni važno. Važno je samo da u novi dan kreneš čistog obraza. Duše koja još umije voljeti. Život je prekratak za površnost. Živi onako kako se živi. S punim plućima. I duboko iz duše.
