Alat za eliminaciju konkurencije mainstream medija,piše Andrija Klarić.
Dok se medijska javnost “brine” da novinarka Danka Derifaj ne završi u zatvoru – iako je optužena ne zbog svog novinarskog rada, nego zbog kaznenog djela ometanja posjeda / ulaska u tuđi posjed – isti ti “čuvari slobode” i “branitelji novinarstva” aktivno sudjeluju u donošenju zakona koji će eliminirati konkurenciju mainstream medijima.
Drugim riječima – dok se pred kamerama grčevito drže za navodnu slobodu novinara, iza zatvorenih vrata grade mehanizam koji će upravo te slobode sasjeći u korijenu – pogotovo kad se radi o neovisnim i alternativnim medijima.
Alat za eliminaciju konkurencije mainstream medija
European Media Freedom Act (EMFA) javnosti se predstavlja kao zakon koji štiti slobodu i pluralizam medija u EU. No, iza te fasade krije se precizno postavljen mehanizam kojim se učvršćuje dominacija mainstream medija i politike nad tržištem informacija – uz istodobno ograničavanje alternativnih izvora i glasova.
1. Politika na početku i na kraju procesa
Članovi European Board for Media Services biraju se iz nacionalnih regulatornih tijela (primjer: Vijeće za elektroničke medije u Hrvatskoj), a članove tih tijela političkom odlukom imenuje parlament.
Bord zatim podnosi izvješća Europskoj komisiji, koja ih može odbiti, vratiti na doradu ili financijski uvjetovati provedbu.
Rezultat: politika ima kontrolu i na ulazu (tko sjedi u Bordu) i na izlazu (što Bord predaje Komisiji).
2. “Fake news” kao kazneno djelo
U više država članica EU (npr. Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska) već postoje zakonski okviri u kojima je širenje tzv. “lažnih vijesti” kazneno djelo. U nekima od njih kazne uključuju i zatvor.
S EMFA-om, takvi će se mehanizmi lakše usklađivati i širiti na razini cijele Unije.
3. Definicije koje otvaraju vrata cenzuri
EMFA se oslanja na definicije iz EU Code of Practice on Disinformation (2022.):
Misinformation – netočne ili obmanjujuće informacije koje se šire bez namjere da nanesu štetu.
Disinformation – netočne ili obmanjujuće informacije koje se šire s namjerom da nanesu štetu ili ostvare političku/ekonomsku korist.
Malinformation – istine informacije koje se koriste izvan konteksta ili na način koji može izazvati štetu (npr. objava privatnih podataka u cilju difamacije).
Najopasniji je upravo koncept malinformation: čak i potpuno točna informacija može biti uklonjena i proglašena opasnom ako se ocijeni da prijeti “javnom interesu” ili “sigurnosti” – što u praksi znači službenoj politici.
4. Fact-checking bez suda
Odluku o tome što spada u misinformation, disinformation ili malinformation donose fact-checking organizacije – često financirane od strane EU ili nacionalnih vlada.
Nema sudskog postupka, prava na obranu ili žalbu.
Jedna oznaka “dezinformacija” dovoljna je da sadržaj nestane, a medij ili novinar budu sankcionirani.
5. Financijska prednost mainstreama
Mainstream mediji već imaju dominantne, javno poznate izvore prihoda:
obvezna HTV pristojba,
oglašavanje javnih poduzeća koja nemaju tržišnu potrebu za reklamom,
direktna sredstva iz državnog proračuna i EU fondova.
EMFA traži veću transparentnost financiranja, no ta transparentnost ne mijenja ništa – jer je problem u samom modelu financiranja koji osigurava trajnu ovisnost mainstream medija o politici i državnim resursima.
6. Sindikati i udruge – fokus na plaće, ne na slobodu
U kreiranju EMFA-e sudjelovala su novinarska društva i sindikati, koji su se primarno bavili zaštitom radnih prava novinara (plaće, uvjeti rada).
No, pitanje profesionalne slobode i neovisnosti novinara od političkog pritiska ostalo je u drugom planu.
7. Gatekeeperi – čuvari narativa
Politika i mainstream mediji imaju zajednički interes:
Politika kroz financiranje i regulativu osigurava opstanak onih koji kontroliraju narativ.
Mainstream mediji zauzvrat održavaju politički narativ i neutraliziraju kritičke glasove.
Oni koji narativ propituju – alternativni i neovisni mediji – nemaju institucionalnu zaštitu ni financijsku sigurnost.
- Razlika od SAD-a
U SAD-u Prvi amandman jamči snažnu zaštitu slobode govora, što je omogućilo da alternativni glasovi (Joe Rogan, Tucker Carlson) nadmaše mainstream po dosegu i povjerenju publike.
U EU, EMFA uvodi regulatorni okvir koji takav scenarij čini gotovo nemogućim – i to je njegova stvarna funkcija.
Zaključak
EMFA nije alat oslobađanja medija, već sofisticirani mehanizam za održavanje monopola mainstream medija i politike nad informacijama.
Uz široke definicije koje dopuštaju uklanjanje čak i istinitih informacija, uz fact-checking bez suda i financijsku prednost mainstreama, zakon služi kao oružje protiv konkurencije na informacijskom tržištu.
Rezultat će biti manje pluralizma, a više centralizirane kontrole nad onim što građani smiju znati.
Reference :
Tekst prijedloga European Media Freedom Act – Europska komisija
Statut i nadležnosti European Board for Media Services
EU Code of Practice on Disinformation (2022) – definicije misinformation, disinformation, malinformation
Izvješća o financiranju fact-checking organizacija iz EU fondova
Analize postojećih kaznenih zakona o “fake news” u državama članicama EU
Istraživanja o trendovima povjerenja u medije u SAD-u i EU
