Bidenov State Department počet će gasiti web stranice koje dopuštaju slobodu govora

Bidenov State Department počet će gasiti web stranice koje dopuštaju slobodu govora

Advertisements

Bidenov režim počeo je zatvarati web stranice koje dopuštaju slobodu govora u pokušaju da internet oslobodi ‘govora mržnje’. Svakako je potrebno osloboditi se govora mržnje, apsolutno se slažemo, ukoliko se doista radi o iskorjenjivanju govora mržnje, no ukoliko se radi samo o još jednom izgovoru za provođenje još žešće cenzure, tada smo skeptični po tom pitanju. Jer, budimo iskreni – ‘govor mržnje’ najbolji je izgovor za provođenje još strože cenzure, na način da se ona očito sada širi s društvenih mreža i na web stranice. 

Američki državni tajnik Anthony Blinken na nedavnom Summitu za demokraciju 2023. istaknuo je da internet “iz dana u dan postaje sve nesigurniji….i zatvoreniji”, dodao je, očito ne slučajno, jer je također priznao da se marljivo i prekovremeno radi na tome kako bi se potaknula “otpornost na dezinformacije.” Diljem svijeta poduzimaju se tzv. ‘zaštitne mjere’ protiv tih notornih dezinformacija. Dakle, s jedne strane govori se o demokraciji i o potrebi za otvorenom mrežom, a s druge se strane radi na zatvaranju iste. Kako to nazvati, a da nismo samo zaključili kako se radi o najobičnijoj kontradiktornosti vidljivoj iz aviona? Bit ćemo pristojni i dodat ćemo da je to krajnje licemjerno. 

“Sve više zemalja postavlja vatrozid i zatvara pristup kome smatra da je potrebno, koristeći internet kako bi pokušali kontrolirati govor, ugušiti neslaganje, spriječiti širenje dezinformacija”, upozorio je Blinken tijekom događaja o tome što druge zemlje rade. SAD, koje su poznate po tome koliko se diče slobodom govora, sada se odjednom ističu po tome da ih ta ista ‘sloboda govora’ izrazito smeta.

Shtfplan.com izvještava: U skladu s njegovanjem slobode govora, Blinken je pokušao tvrditi da su SAD predane njegovanju “otvorene mreže koja poštuje demokratska načela i ljudska prava” – što se u praksi može dogoditi samo, očito, ušutkavanjem svih glasova koji su kritični prema režimu. O kakvoj otvorenoj mreži Blinken priča, kada svakim danom svima postaje sve jasnije što se na toj mreži događa? To je, dakle, ta demokracija? Odlično. Uživamo i mi u toj demokraciji na lokalnoj razini već neko vrijeme pa jako dobro znamo o čemu se radi. Misli globalno, djeluj lokalno, rekli bismo.

Veliki borci za demokraciju sada su postali veliki borci protiv tzv. dezinformacija, a dezinformacija može biti bilo što, što god oni koji su na vlasti odluče da jest. Jer oni sebe smatraju vlasnicima istine.

Kao dio napora režima u borbi protiv dezinformacija, Blinken je predstavio dokument o obvezi 60 zemalja pod nazivom Deklaracija za budućnost interneta koji je u suprotnosti sa svime što je kritizirao u pogledu cenzure drugih zemalja.

“Moramo biti bolji u rješavanju nekih rizika koji dolaze s otvorenim internetom”, rekao je s jedne strane, dok je s druge strane iznosio nešto sasvim drugo. Neka se odluči i bude dosljedan i neka otvoreno kaže – želi li otvoren ili zatvoren Internet, iako svi znamo koji bi bio njegov odgovor.

Blinken kaže da SAD trebaju održavati “delikatnu ravnotežu” između “otvorenosti i sigurnosti”, “zaštite govora i sprječavanja huškanja” i “poticanja inovacija i ograničavanja moći velike tehnologije”.

Blinken je potom nastavio prijetiti tehnološkim platformama koje odbijaju pokoriti se ili se ne pridržavaju zahtjeva Bidenovog režima za više “otvorenosti i sigurnosti”. Ako za njih veća otvorenost ujedno znači i veću nesigurnost, tada ne mogu govoriti o većoj otvorenosti i sigurnosti, kakve su to licemjerne tvrdnje? Neka radije otvoreno kažu da se zalažu za veću zatvorenost, jer im jedino zatvorenost jamči sigurnost.

“Predsjednik je jasno dao do znanja da se platforme moraju smatrati odgovornima kada se ne pozabave štetama koje uzrokuje njihova tehnologija, od sadržaja koji šire do algoritama koje koriste”, rekao je Blinken.

Uopće nije slučajnost činjenica da su Blinkenove dvolične izjave i priznanja uslijedili samo nekoliko dana nakon što su dva senatora, jedan demokrat, a drugi republikanac, predstavili zakon RESTRICT, koji bi vladi dao gotovo neograničenu moć u nadziranju online govora i svih drugih online aktivnosti.

“Nacrt zakona cilja na ‘strane protivnike’ i široko se misli da je usmjeren na kineski TikTok,” objašnjava Tom Parker, koji piše za  ReclaimTheNet . “Ali ovlasti u prijedlogu zakona toliko su široke da bi saveznoj vladi dale ovlast da zabrani širok raspon aplikacija i online usluga ako se smatra da predstavljaju prijetnju ‘nacionalnoj sigurnosti’.”

Dopustiti vladi da odluči što predstavlja “dezinformaciju” zastrašujuće je opasna ideja koju demokrati i mnogi republikanci, čini se, smatraju prikladnom, iako izravno krši Prvi amandman na Ustav SAD-a. Svi smo svjesni da u bilo kojem trenutku bilo što može biti proglašeno dezinformacijom. I to je ono što je opasno i što cijelu ideju čini zastrašujućom.

“Termin ‘dezinformacija’ treba izbaciti iz govora i koristiti istinite riječi koje smo koristili”, napisao je jedan komentator.

Nazovimo stvari pravim imenom – otvoreni Internet se polako, ali sigurno gasi diljem svijeta. Unutar tog virtualnog prostora rastu zidovi, ograde, niču bodljikave žice, karantene i zatvorske rešetke – pretvarajući Internet u jedan veliki zatvor. Cenzura je otjerala Internet kakvog smo (na jedan kratak trenutak u vremenu) poznavali u povijest. Iz dana u dan tih će zidova, ograda, karantena i rešetki biti sve više i više. Ne sumnjajmo u to. Ono malo slobode što je još ima, ah, neka je tu uz nas…bit ćemo i mi uz nju. Do posljednjeg daha.

Sada imamo to što imamo. Imamo demokraciju na kvadrat. Uživajmo o njoj. Toliko nam je imponirala. Sve što je strano bilo nam je WOW, Amerika je lokalnim zajednicama predstavljala nekakav san o slobodi, da dalje ne nabrajam. Sve je jasno.

Uzmimo za primjer upravo slobodu govora. Nije li upravo sloboda govora bila nešto za što smo se borili kako bismo izašli iz tame najgore cenzure? Sanjali smo tu slobodu. Ljudi su ginuli za nju, za pravo svakog čovjeka da se čuje njegov ili njezin glas. Ljudi su i sam internet upravo iz tih razloga svojedobno, onako na prvu, doživjeli kao njihov komadić te slobode govora o kojoj su godinama slušali. Dobivši pristup internetu, pripadnici lokalnih zajednica diljem svijeta, imali su osjećaj kao da su se priključili nekom čarobnom mjestu ‘slobode govora’ i kao da su sada i oni suvereni i jednakopravni dio svijeta. Nije li bilo tako? Svi znamo da jest. Internet je bio naša veza s ostatkom svijeta u realnom vremenu, naš komadić demokracije u praksi. Čudo kojem smo se radovali. Uzalud. Zamazali su nam oči lažnim, slatkim pričama o slobodnom svijetu bez okova.

Naši velezapadni osloboditelji i prosvjetitelji koji su nam godinama pričali o demokraciji i koji su bolje od nas znali kako smo mi to živjeli u nekakvim po njima jadnim i siromašnim zemljama, bili su najobičniji lažovi. Podcjenjivali su tzv. male narode, glumili pred nama gospodu, a obrazovni nivo im je bio niži od naših osnovnoškolaca. Sve što ih ja zanimalo od tih malih naroda bilo je da sve između sebe putem medija posvađaju glupim ideologijama, kako bi nam potom svima ponudili njihovu verziju slobode.

Prevarili smo se. Bila je to samo varka. Iluzija. Simulacija slobode. Bila je to zamka u koju smo upali. Sloboda koja je u prijevodu ropstvo. Otvorena vrata i prozori koji će se jednoga dana početi zatvarati. Nevidljivi zidovi koji će se preko noći ukazati… 

Sada kada bismo htjeli misliti i djelovati lokalno, izgleda je prekasno. Sada imamo sve globalno. Globalno odlučivanje. Globalna pravila. Globalni svijet kojega smo i mi dio. Blago nama. Tim smo globlanim igračima mi zadnja rupa na svirali. Samo će nas nastaviti marljivo tlačiti preko svojih plaćenika.

Lokalna politika više nema nikakvu težinu, zato je niti ne pratimo. Lokalni političari su samo uhljebi, lutke na koncu globalnih igrača. O čemu oni uopće odlučuju? Mogu li lokalni političari bilo koje zemlje na svijetu danas izglasati otvoreni internet za svoje građane? Da, sigurna sam u to… 

S oibzirom na gotovo školski primjer kontradiktornosti, preporučamo vam da dobro poslušate ovaj povijesni Blinkenov govor koji se upravo zbog toga i te kako tiče koliko medija, toliko i svekolike globalne javnosti, jer lokalna je odavno izgubila na svom značaju, a bilo je to onog trena kada su se lokalne zajednice predale u ruke globalnim silama koje su im iz njima znanih razloga neviđeno imponirale…

Ako je suditi po Blinkenovu govoru na Summitu za demokraciju 2023., internet kakvog poznajemo uskoro će otići u povijest što se tiče ‘slobode govora’. S obzirom da su ‘govor mržnje’ i ‘dezinformacije’ velika prijetnja demokraciji, kako kažu vlasnici istine, za očekivati je da će se cenzura proširiti s društvenih mreža i na web stranice, jednom riječju – na cijeli internet koji će se pretvoriti u jedan veliki strogo kontrolirani zatvor. S jedne strane SAD zagovaraju otvorenost mreže, a s druge strane marljivo rade na njezinu zatvaranju. Prekrasno, zar ne?

Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp