Cenzura EU ugrožava slobodu izražavanja izvan Europe, upozoravaju iz SAD-a.
Borba za slobodu govora na internetu ušla je u ključnu međunarodnu fazu 5. veljače. U upozorenju usmjerenom izravno na europske regulatore, američki su zakonodavci optužili EU da izvozi cenzuru američkim građanima vršeći pritisak na tehnološke tvrtke sa sjedištem u SAD-u.
Ono što je započelo kao regulatorni spor razvilo se u širi sukob oko suvereniteta i ustavnih vrijednosti. U svojoj srži, pitanje je mogu li strane vlade, djelujući putem regulatornih okvira poput Zakona EU o digitalnim uslugama, utjecati na ono što Amerikanci mogu reći, čitati ili objavljivati na internetu, čak i kada je takav govor legalan prema američkom zakonu.
Jim Jordan upozorava Europu
U središtu kontroverze je Jim Jordan, predsjednik pravosudnog odbora Zastupničkog doma. U svom svjedočenju 5. veljače Jordan je jasno dao do znanja da se njegove zabrinutosti protežu daleko izvan domaćih regulatornih odluka Europe.
„Ovdje se ne radi samo o Europi“, rekao je. „Ovdje se radi o tome kako globalne politike moderiranja sadržaja u konačnici oblikuju ono što Amerikanci mogu reći, čitati ili objavljivati na internetu.“
Jordanovi komentari uslijedili su nakon što su objavljeni nalazi istrage Odbora za pravosuđe o međunarodnim praksama cenzure, u kojima se tvrdi da regulatori EU-a, posebno oni sa sjedištem u Bruxellesu i Irskoj, ne samo da provode lokalne zakone već i utječu na globalne sustave moderiranja sadržaja koje koriste glavne platforme sa sjedištem u Sjedinjenim Državama.
SAD tvrdi da je kriv Zakon EU o digitalnim uslugama
Velik dio fokusa je na Zakonu EU o digitalnim uslugama (DSA), koji nameće široke obveze online platformama da uklone ili ograniče sadržaj koji se smatra štetnim, obmanjujućim ili destabilizirajućim. Dok europski dužnosnici predstavljaju DSA kao mjeru zaštite potrošača i sigurnosti, kritičari kažu da su njegove definicije toliko široke da omogućuju političku provedbu.
Prema Odboru za pravosuđe, praktični utjecaj ovog zakona je ekstrateritorijalan. Budući da američke tehnološke tvrtke koriste jedinstvene sustave moderiranja, sadržaj označen prema pravilima EU često se globalno potiskuje. To omogućuje europskim regulatorima da neizravno zaobiđu Prvi amandman Ustava SAD-a.
Jordan i njegovi kolege tvrde da DSA stvara poticaje za prekomjerno usklađivanje. Platforme, suočene s visokim kaznama i regulatornim prijetnjama, mogu se odlučiti za cenzuru i provedbu najstrožih europskih standarda diljem svijeta.
Je li se EU miješala u izbore?
Jedna od najozbiljnijih optužbi u izvješću odbora odnosi se na izbore. Odbor za pravosuđe zaključio je da su se regulatori EU-a, uključujući vlasti u Bruxellesu i Irskoj, miješali u irske izborne procese 2024. i 2025. godine vršeći pritisak na platforme da ograniče politički sadržaj tijekom osjetljivih razdoblja kampanje.
Prema izvješću, te su intervencije bile opravdane odredbama o dezinformacijama i javnom redu, ali su rezultirale suzbijanjem legalnog političkog izražavanja. To postavlja opasan presedan regulatora koji oblikuju izborni diskurs bez izravne demokratske odgovornosti.
Implikacije sežu dalje od Irske. Ako takve prakse postanu uobičajene, sličan pritisak mogao bi se primijeniti i u drugim zemljama, pri čemu bi platforme djelovale kao de facto provoditelji regulatornih preferencija, a ne kao neutralni domaćini političke debate.
Biden je cenzurirao sadržaj o COVID-19 i spolu
Jordan je više puta povukao paralele između europskog regulatornog pritiska i onoga što je njegov odbor dokumentirao kod kuće. Ključna referenca je izvješće Marka Zuckerberga iz 2024., u kojem je izvršni direktor Mete potvrdio da je administracija Joea Bidena vršila pritisak na platforme da cenzuriraju sadržaj vezan uz COVID-19, migracije i rodnu ideologiju.
Za Jordana je usporedba poučna. U oba slučaja, vlade su izbjegavale izravne zakonske zabrane i umjesto toga se oslanjale na neformalni pritisak, regulatorne prijetnje i koordinaciju iza kulisa kako bi postigle isti rezultat. Zabrinutost, kaže on, nije stranačka već strukturna.
Kada se državna moć vrši neizravno putem privatnih platformi, odgovornost je nejasna. Govor je ograničen bez pravičnog postupka, transparentnosti i smislene pravne zaštite.
Razdor između SAD-a i EU se produbljuje
Ovaj sukob odražava dublju filozofsku razliku između Europe i Sjedinjenih Država. Europska regulatorna kultura daje prioritet sprječavanju štete i društvenoj koheziji te često prihvaća ograničenja govora kao nužan kompromis. Američka tradicija, nasuprot tome, smatra slobodu govora temeljnim pravom, čak i kada uzrokuje nelagodu ili kontroverzu.
Dok su globalne platforme uhvaćene između ova dva konkurentska modela, kritičari tvrde da će najstrožija pravila neizbježno prevladati. U praksi to znači da bi europski standardi mogli postati zadani za digitalni javni prostor.
Završna misao
Rasprava koja se sada odvija ne odnosi se samo na moderiranje sadržaja. Radi se o tome mogu li demokratska društva zadržati kontrolu nad vlastitim standardima govora u povezanom svijetu. Ako strani regulatori mogu oblikovati američki diskurs regulatornim pritiskom, ustavna zaštita počinje se smanjivati bez donošenja ijednog zakona.
Jordanovo upozorenje u konačnici je pitanje granica. Tko određuje granice govora i kojim autoritetom? Kako digitalne platforme sve više posreduju u javnom životu, odgovor na ovo pitanje odredit će hoće li sloboda govora ostati pravo ili će postati privilegija koja se administrira izdaleka.
